The Ripper

Tu noć...

mama je izašla.

Bila je sredina tjedna.

Sestra i ja smo spavali.

Ja sam imao pet, a moja sestra šest godina.

Sjećam se da me Sonia probudila.

Još je bio mrak.

Rekla mi je...

„Mama se nije vratila.“

„Hajde, idemo je tražiti.“

Bilo je oko pet ujutro.

Bilo je hladno

i bio je mrak.

Iskrali smo se preko vrta

i kroz rupu u živici do polja iza kuće.

Sjećam se da sam se pitao...

„Gdje je moja mama?“

Ovo je bio gnusan zločin nad ženama.

TRBOSJEK POLICIJA

A počinitelj je bio čudovište.

Terorizirao nas je pet godina.

Nikad to neću zaboraviti.

Uvijek ću se pitati...

Jesam li mogao i trebao učiniti više?

Bila je to najopsežnija istraga zločina u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Pritisak na policiju nikad nije bio tako golem.

Gledala sam i slušala policajce i mislila sam

da ga nikad neće uhvatiti.

Tražili su plod svoje mašte.

OSUĐIVANA PROSTITUTKA

MOGAO BI BITI VAŠ SUSJED

NIJEDNA ŽENA NIJE SIGURNA, NE HODAJTE SAME

ZAPADNI YORKSHIRE

UBOJSTVA NA SJEVERU

OBAVJEŠTAJNA SLUŽBA

Dobro jutro s radiostanice Leeds AM,

slušate Johna Henryja i program ponedjeljkom.

LEEDS, SJEVERNA ENGLESKA

Godine 1975.

bio sam policajac

u zapadnojorkširskoj policiji na sjeveru Engleske.

Bio sam član jedinice za teške zločine.

Pretrage, ispitivanja, pretresi...

Sve što je zahtijevalo veći broj policajaca.

Jednog dana bavili smo se papirologijom u uredu

kad je šef dobio poziv

i rekao nam

„Dobro. Svi u kombi. Idemo u Leeds. Imamo ubojstvo.“

Policija istražuje pronalazak ženskog tijela.

Još uvijek neidentificirana žena

pronađena je na igralištu u Chapeltownu, predgrađu Leedsa.

Pretražili smo područje,

nadajući se da ćemo pronaći nešto što će nam pomoći u istrazi.

Bili smo vrlo motivirani.

Bila je to prilika da se iskažete.

Jutro je bilo hladno.

Bio sam mokar do koljena.

Ali ako ne tražiš,

nećeš ni naći.

Brutalno je izudarana po glavi

i imala je strašne ozljede na tijelu,

koje policija nije htjela otkriti.

Pretrpjela je užasne ozljede.

Njene posljednje sekunde života bile su strašne.

Žrtva identificirana kao 28-godišnja razvedenica Wilma McCann

pronađena je blizu državne kuće u kojoj je živjela sa četvero djece.

Njena djeca čvrsto su spavala.

Nisu ni slutila da njihova majka leži mrtva 100-tinjak metara od njih.

Sjećam se...

da smo bili na ulici

i na neki način mi se svidjela sva ta strka.

„Mame nema, neće znati da smo vani.“

Zatim smo se vratili u kuću

i policajci su nas ispitivali.

Sjećam se da su nam davali kakao.

To je bilo lijepo.

Bilo je neobično jer nismo na to navikli.

Svi su se ustrčali oko nas. To je bilo lijepo.

Nismo znali što se događa.

I u jednom trenutku...

jedan je policajac...

sjeo pokraj nas

i rekao nam...

da je mama otišla na nebo

i da je nikada više nećemo vidjeti.

Godine 1974.

bio sam viši predavač forenzične medicine

na Sveučilištu u Leedsu.

Wilma McCann dobila je dva udarca u potiljak.

Imala je tri ubodne rane,

dvije na grudima, grudnjak je bio podignut,

i jednu u području abdomena.

Ubodne rane bile su neobične

jer je ubojica

uzeo dovoljno vremena da rovari po rani i zatim se odmakne od tijela.

Iskustvo nam govori da je ubojstvo

počinila osoba poremećena uma.

Suočili smo se s nedostatkom fizičkih dokaza

u slučaju Wilme McCann.

Nikakvih vlakana ili tragova.

Sve je bilo protiv nas

od samog početka istrage.

Znamo da je na ovom mjestu,

u noći na 30. listopada u jedan sat,

ubijena žena, Wilma McCann,

bila živa i zdrava.

Izašla je

iz kluba preko puta ceste.

Stajala je ovdje

u jedan sat ujutro

kad se čovjek u autu

morao zaustaviti jer je iskočila na cestu ispred njega.

Pitala je vozača da je odveze do Scott Hall ceste.

Tamo je zapravo pronađena mrtva.

Prije sto godina

Chapeltown je bio elitna četvrt u Leedsu.

Ali bogati stanovnici otišli su u dalja predgrađa,

a s njima je otišlo i bogatstvo.

Danas je 21 % odraslih u ovom području nezaposleno.

Socioekonomska situacija se pogoršala.

Chapeltown je bio većinski crnačka zajednica,

afrokaripska.

Imali su jaku scenu, a muškarci su vodili noćne klubove.

Policija ih je često nemilice gnjavila.

Odnosi s policijom su, blago rečeno, napeti.

To čini posao Odjela za ubojstva težim.

MnogI su imali zlatne zube s dijamantima.

Kad bi se nasmijali, ne bi vam bilo svejedno.

-Dobro jutro. -Jutro.

Raspitujemo se o ubojstvu Wilme McCann.

-Može li par pitanja? -Da.

Išli smo od kuće do kuće.

Ljudi su bili pristojni. Nisu radili probleme.

Ali u to vrijeme, zajednica je bila sustavno maltertirana.

Znate, bilo je pogrdnih imena, rasne napetosti.

Zato nisu htjeli surađivati. Nisu htjeli pomoći.

Zapuštena i siromašna viktorijanska četvrt

u kojoj živi mnogo imigranata i veliki broj prostitutki.

Naravno, Chapeltown je bio glavna prostitutska četvrt.

FILMOVI ZA ODRASLE

LEEDS

Tijelo Wilme McCann pronađeno je

dovoljno blizu prostitutske četvrti

i policija je odmah pretpostavila

da je zločin povezan s prostitucijom.

Bila je prostitutka.

Kako je istraga napredovala,

saznali smo da je bila hodajuća nevolja.

Wilma McCann voljela je noćni život.

Družila se s ljudima u noćnim klubovima, bila je na neki način prostitutka.

Novinari su koristili izraz „djevojka za dobar provod“.

Tako nešto.

Ali moglo se čitati između redova.

Ljudi su tada imali sličan ukus kao i danas.

Ne znam zašto ljudi uživaju

u nasilju i sličnim stvarima.

Ali ubojstvo i pokolj su dvije stvari koje privlače ljude.

Iskreno,

nisam previše razmišljao o ljudima poput Wilme McCann.

Oni su bili još jedna nevažna priča.

Nevažno ubojstvo.

Bilo je u novinama taj dan, a već par dana kasnije

u tim bi vam novinama servirali ribu i krumpiriće.

Pročitate u novinama o ubojstvu prostitutke,

slegnete ramenima i idete na sljedeću priču.

PROSTITUTKA

Mamin život bio je pakao.

Ali bila je borac.

Radila je što je morala da donese novac u kuću.

A novac je bio važan.

ODJEL ZA ZDRAVSTVENU I SOCIJALNU SKRB

U par navrata mama nas je odvela

u centar za socijalnu skrb i prijetila da će nas tamo ostaviti

ako nam ne daju novac.

POLICIJA

Nekoliko puta bio sam u skrbničkim obiteljima

jer je mama imala živčani slom.

Možda je to na neki način bio oblik bijega od mog oca,

povremenog nasilnika, alkoholičara i velikog kockara.

Mama i tata su se konačno rastali krajem 1974. godine.

To je bio kraj priče.

Policija je znala da je ubijena i da je ubojica slobodan.

Nikad neću zaboraviti strah...

Strah kakav nikad nisam osjetio.

Rekli su nam da uzmemo stvari.

Napustili smo kuću.

Sjećam se vožnje kroz Leeds

i dolaska u jednu ogromnu zgradu

nalik velikom samostanu ili tako nešto.

Bio je to dječji dom.

Mislim da sam tad shvatio

da više nikad neću vidjeti mamu.

Vrijeme je prolazilo, detektivi su radili svoj dio posla, mi svoj,

ali javnost...

nije bilo briga.

Kao prostitutka dobila je što je zaslužila.

Nitko nije suosjećao.

Neobična ubojstva iznimno su teška.

Netko nasumce izađe van

i pomisli: „Dobro, ubit ću nekoga večeras.“,