Verified Stand-Up

POTVRĐENI STAND-UP

Molim aplauz za Asifa Alija.

Što ima, New York? Idemo!

O, Bože.

Toliko sam uzbuđen zbog ovoga da silazim s uma.

Izgledam kao jebač od humusa.

Da! Ne znam. Ovaj grad je totalno lud.

Tako ste sretni. New York je predivno raznolik.

Ja nisam odrastao na takvom mjestu. Ima li ovdje Indijaca?

O, jebote.

Nisam znao… Nisam odrastao… Odrastao sam u Arizoni.

Da, sjebalo me.

Kad si imigrant, ideš onamo gdje ima posla.

Ne provjeravaju kvote.

Dok sam odrastao, u Arizoni nije bilo Indijaca.

Samo bijelci, Meksikanci i mi.

Mislio sam da sam Meksikanac do 15. godine.

Neću vam lagati.

Najgore je što mi je sjajno išlo.

Sjajno. Imao sam frizuru „na lonac”.

Rasturao sam nogomet.

Stavljao sam začine na mango. Rasturao sam.

Naljutio sam se kad sam čuo da nisam Meksikanac.

Morali su me razuvjeravati. Toliko sam dobar bio.

Došli su mi na rođendan.

Moj kompić Luis rekao mi je: „Ne možeš biti Meksikanac.

To je uvredljivo.”

Obuzele su me emocije. Shvaćate? Tada je to bio moj identitet.

Skinuo sam svoj sombrero.

Rekao sam: „Zbilja? To ćeš mi učiniti?

Ovdje? Na mojoj quinceañeri?”

To je jebeni rasizam, stari.

Ljutio sam se, ali otada sam Indijac.

Nisam ni znao da ima milijardu Indijaca.

Pojma nisam imao. To me šokiralo.

U školi sam govorio:

„Treba navući kondom preko cijele države.”

Milijarda bilo čega je previše.

Da čujem da ima milijarda kornjača, rekao bih:

„Moramo to srezati na pola, ne?”

Ne odajemo dovoljno priznanje našim precima

za stvaranje milijarde Indijaca.

Znate li koliko je to teško?

Znate li kako je voditi ljubav nakon indijske hrane?

Rizik je ogroman.

Pokušajte, mater vam slabu.

Večerajte curry pa pokušajte jebati.

Vaše će vas rupe izdati. Mi smo budućnost.

A onda žgaravica. Imate sreće da jedemo začinjenu hranu

jer bi nas inače bilo četiri milijarde. Znate?

Treba nam izazov.

Ima li ovdje Kineza?

Spominju li vaši roditelji seks? Ne.

Kakva slučajnost. Zar ne?

Dvije države od po milijardu ljudi, a ne razgovara se o tome.

Onda razmislite o tome i shvatite da je to genijalno.

Znate zašto ne razgovaramo o tome? Nemamo vremena jer to radimo.

Hlače dolje, bijelci. Odmakli smo vam.

Zašto ovdje ima samo četvero Azijaca?

Jer su ostali kod kuće i trpaju se.

Nedavno sam bio u Indiji. Bilo je sjajno.

Posjetio sam rođaka. Ženio se.

Predivno iskustvo.

Ali onda sam u vijestima na TV-u vidio

da još odlučuju hoće li legalizirati istospolne brakove

u Indiji, i to me šokiralo.

Jer sam čitav život mislio da su već legalizirani.

Ne znam jeste li ikad bili na indijskom vjenčanju,

ali to su vrlo vjerojatno najhomoseksualniji događaji ikad.

Pitao sam: „Što je strejt kad tri dana plešete razdvojeni po spolovima?

Dojahao si na konju s ogrlicom.

Nema ovdje ni traga strejtu.”

Kako uopće možeš braniti gejevima da dođu na vjenčanje?

Kao: „Izbacite gejeve, odmah. Zaključajte vrata.

U redu. A sad me ispričajte,

vlastitim ću rukama nahraniti svog najboljeg prijatelja. Zini.

Izbacite djevojke, odmah!

I zaključajte ta vrata!

A sad trebam… Sad se možemo posvetiti…

U redu. A sad trebam 14 najstrejt prijatelja.

I sad ćemo…

DJ, pusti nešto kul, poput Jasona Derula.

Sad ćemo se držati za ruke

i trljati se jedni o druge oko 22 minute.

Pravo trljanje guzicom o jaja. Znate na što mislim?

Želim da moja djeca vide fotke

i kažu: ‘Nema sumnje da je tata bio strejt.’

Iako smo odjeveni kao biseksualni čarobnjaci.”

Vjenčanja su zabavna. Nadam se da ću se i ja oženiti.

Želim ono što imaju moji roditelji. Bili su u braku 45 godina.

Zamislite, 45 godina.

Oni su tradicionalni Indijci. To je bio dogovoreni brak.

Nemojte mi sad odustati, Njujorčani.

Seronje. Prisvajate kulturu.

Vidim da vježbate jogu, ali ne želite ostalo. Vidim vas.

Pijete chai, ali ne biste brak sa strancem. Odvratni ste.

Ne.

To je tada bilo popularno u Indiji.

Bio je to njihov Tinder. Jedan odabir, nema natrag.

Moji mi žele dogovoriti brak.

Mama me moli da to učinim.

Ali ja sam odrastao u Americi, pa razmišljam kao Amerikanac.

Uvijek joj uzvratim sa: „A što ćemo s ljubavi?

Što ćemo s Bilježnicom?”

Kad to kažeš nekome tko je u takvom braku,

uvijek uzvrate istim glupostima.

Pogledaju te u oči i kažu da se čovjek nauči voljeti.

Tako kažu. Ako razgovarate sa starijim Indijcima

i oni rade ovo, varaju vas.

Kaže: „Čovjek se nauči voljeti.”

Pogledao sam oca, koji je stajao iza nje.

Onda sam je upitao: „Voliš li tatu?”

U životu nisam čuo dublji uzdah.

Pitao sam je: „Voliš li tatu?” A ona je…

„Učim ga voljeti.”

Rekao sam: „Još uvijek? Isuse Kriste.”

Ali ne znam. Bio sam čudno dijete.

Žarko sam želio otići iz Arizone.

Tada na TV-u nije bilo mnogo tamnoputih osoba.

Samo sam želio otići. Nije bilo mnogo izbora.

Shvaćate me? Tamnoputi ljudi glumili su taksiste

ili krotitelje zmija.

Ali ja sam bio optimist. „Želim otići iz Arizone.

Krotitelj zmija. Može, jebote.”

Rekao sam: „Tržište rada. Idemo.” Otišao sam u knjižnicu.

Guglao sam to i zbilja postoji.

Znate da kobru možete smiriti flautom?

To zbilja postoji. Navodno… Ne znam.

Jazz ih zbunjuje. Pitaju se: „Gdje je tekst?

Ovo nije pjesma Due Lipe. Koji je ovo vrag?”

Kul je da su to skužili.

Ali kome je uopće palo na pamet da bi tako mogli riješiti problem s kobrama?

Tko je bio čudak na sastanku prije 1000 godina kad su rekli:

„Možemo ih ubijati kamenjem ili štapovima”,

a onda je neki čudak koji je sjedio u kutu rekao: „Imam ideju.

Pokušajmo je zavesti.” A ostali su rekli: „Čiji je ovo rođak?”

Možete li zamisliti koliko je čudno to bilo?

Prvi put kad su krotili zmiju?

Zamislite koliko je ludo to bilo prije 1000 godina?

Neko selo u Indiji.

Dolazi kobra, spremna pojesti bebu ili koji već vrag.

Shvaćate me?

Ljudi su prestravljeni. „O, Bože! Evo kobre!” Svi se razbježe, ne?

Čini se da je beba gotova, ne? Ali onda…

Dim se raščisti.

Shvaćate me? Čudni Indijac izlazi iz džungle,

sliči na jebenog Lennyja Kravitza.

Raskopčan i nauljen bez posebnog razloga. Kužite me?

Druga su djeca na stablima.

Govore: „Taj mi je tip jebao i majku i oca.”

Tip dođe ispred zmije i kaže: „Samo malo.

Sad ću ovoj ljigavoj kuji odsvirati svoj hit-singl.”

Izvuče jebenu flautu i odsvira neki hit iz tog vremena,

onako rasturi kao Usher kad nastupa u Vegasu.

Shvaćate me?

Zmija se sva jebeno napali. Shvaćate me?

Da? I to mu sranje upali.

Ljudi su se pitali: „Koji se kurac događa?

Zašto imaš erekciju?”

A on kaže: „Samo ljubav, stari.” I nestane u jebenoj džungli.

Mislio sam da je to najluđi dio.

Ali jednom sam se napušio. Moram iskreno priznati.

I pomislio: „To nije ni blizu.”

Znate li što je bilo najluđe u toj priči?

Kako je bilo toj zmiji.

Razmislite. Vi ste zmija.

Jebena ste kraljica džungle. Nitko vam ništa ne može.

Dođete do obitelji, pojedete bebu, nastavite svojim poslom.

Nemate pojma da vas čeka koncert zvijezde R&B-ja.

Nemate pojma da vas čeka omamljivanje jazzom.

Došli ste u selo puni samopouzdanja.

Kao: „Sad ću vas sve pojesti…

Jebemti!

Smiri se, stari.

O, Bože. Ima li te na Spotifyju? Ovo je jebeno!

Sranje. Jezik mi je popizdio.

Čekaj malo. Pauza.

Pauza.

Ovo je tako neočekivano.

Tko si ti?

Stavi me u ovu košaru od pruća.”

Volim vas. Ja sam Asif Ali. Puno vam hvala. Hvala vam.

Molim vas, zaplješćite Sabrini Wu.

O, Bože. To je to?

Obožavam stand-up.

Iako me, kao Azijku, svi žarko žele upitati:

„Što tvoji azijski roditelji misle o tvome humoru?”

U redu, ovo je rekla moja mama.

„Ne volim humor. Ne razumijem potrebu za smijehom.”

Dosta smiješno.

Rekla sam to u jednom videu i izazvala masovni šok.

Uhvatila me panika, pa sam dodala: „Ali ona je imigrantica iz Kine.”

I onda je počela ludnica u komentarima.

Svi su bijelci pisali: „O, Bože, to je baš tužno.

Zemlja puna ljudi koji se ne smiju.”

Pa su Kinezi odgovarali: „Ja sam Kinez i smijem se.”

Onda su počeli pisati da sam rasistkinja.

Rekla sam: „Kinezi, imate pravo.

Moja mama je samo kuja.”

Mama je takva. Otac mi je zabavan.