First Snow of Summer (Sterne unter der Stadt)

Ovo je ljubavna priča.

A ovdje, oko 900 metara visine, završava.

A da dođemo na njezin početak moramo se spustiti.

Niže.

ZVIJEZDE POD GRADOM

U ovoj malenoj kući s malenim vrtom

Alexander je odrastao sa svojom bakom.

Stani.

Kako se zoveš?

Zovu me Suton.

Zašto te tako zovu? -Jer se uvijek krećem prema zapadu.

Nije učila Alexandera samo da gleda prema zapadu

nego i da pomno osjeti zrak i između.

16 °C.

A kada je bio uplašen,

uvjerila ga je da strah samo treba isprati sa sebe.

I naravno, naučio je kakva je njegova baka na dodir.

Rođendan ti je za četiri dana i još mi nisi rekao što želiš.

Isto što i prošle godine.

Oprosti, morat ćeš me podsjetiti.

Da rođendan slavimo ovdje. Ali svi zajedno.

Ti, tata i ja.

Čujem ih.

Koliko? -Tri.

Ne. Dva.

Maslačkova kaciga?

Koja vrsta? -Žderač planeta

i kometska psina.

U lovu su.

Na koga?

Na nas.

Za Alexandera to je bila tajna zemlja pustolovina

i nikad s ocem nije bio nigdje drugdje.

Nemoguće.

Tvoj tata nažalost ne može doći. -To kažeš svaki put.

Zašto ne može doći?

Malo se bojim reći ti istinu.

Možeš se istuširati.

No dobro.

Stani na stol.

Hajde.

Sada ponavljaj za mnom.

Ili živiš život čvrsto stojeći na tlu...

Ili živiš život čvrsto stojeći na tlu...

Ili riskiraš pa se zaljubiš.

Ili riskiraš pa se zaljubiš.

Tako je rekao tvoj tata.

A onda je skočio na stol i povikao:

"Komu uopće treba usrano tlo pod nogama?"

A potom?

A potom se zaljubio u tvoju mamu.

A potom sam ja došao na svijet. - Da, potom si ti došao na svijet.

A tvoja mama...

Tvoja mama...

Otišla je s ovog svijeta nekoliko dana nakon što te rodila.

I do danas je tvoj tata nije ostavljao samu.

A kada je otišla na počinak, pratio ju je pod zemlju.

Obećao je da će ostati s njom.

Obećao joj je, shvaćaš li?

Istovremeno se Alexanderov otac, u svojem najboljem odijelu

s divljom ružom u jednoj i kovčegom u drugoj ruci, spustio u podzemlje

kako bi se pridružio svojoj voljenoj ženi.

Alexander?

Ovdje si?

Na podu.

I neću se nikad zaljubiti.

Obećavam.

Obećavaš li?

Da, obećavam.

Kako bi dokazao koliko je ozbiljno njegovo obećanje,

Alexander je propustio priliku da gleda klasik "Posljednji vlak iz Gun Hilla"

te je ostao pod stolom do kasno u noć.

Što je sad ovo?

Mogu li odsad spavati ovdje?

Ovdje dolje?

Da i ja budem bliže mami.

Od tog trenutka jedva je čekao

da slika po očevim zidovima.

Kako bi majci mogao slati sliku za slikom.

Iduće je tri godine radio u kafiću,

gdje je više puta došao u napast da se zaljubi.

Prvi se put to dogodilo jednog ranog jutra.

Ti si Alexander?

Ovo su moje ime i moj broj. Hoćeš li me nazvati?

Ne.

A drugi se put to dogodilo kasno navečer.

Mi smo posljednji?

Baš sam zatvorio.

Imate li koju iz neparne godine?

Molim?

Ova je kovanica iz 2008. godine.

Možete li dati neku iz 2007. ili 2009.?

Iz neparne godine, shvaćate li?

U redu.

Alexander se bojao da um njegova oca

polako preuzima tama.

Više nije bilo dovoljno viđati ga nedjeljom.

Pa je odlučio biti mu blizu i od ponedjeljka do petka.

Točno na početak ljeta

pokretne su ga stube odvele na novo radno mjesto.

Dobar dan.

Ti si novi.

Alexander. -Franz.

Ali svi me zovu Perry. -Bok, Perry.

Perry Rhodan.

Kul ime.

Ne znaš tko je Perry Rhodan, zar ne? -Sad znam, zar ne?

Nema veze. Dođi.

To je Perry Rhodan.

Svi misle da je pompozan Skywalker junak.

To je glupost.

Perry je najbolji.

Bez njega taj svemirski klaun ne bi ni postojao.

Alexanderu se sviđao njegov novi posao.

Nije bio pretjerano zahtjevan,

ali svaki je dan sretao nove ljude.

Većina je bila normalna, no bilo je i onih neobičnih.

Neobično iskrenih.

Našla sam ovo na postaji Stephansplatz.

Zapravo, još prošle zime.

Jako mi se svidjela i čak mi odgovara.

Ali sad je pretopla.

Ili neobično pohlepnih.

Kako nema nagrade za nalaznika?

Dobro, onda ću ga zadržati.

A bilo je onih za koje je Franz govorio da nisu s ovoga svijeta,

a Alexander da su neobično izgubljeni.

Jesam li vam rekao da sam već pet puta izgubio svoje stakleno oko?

Ne.

Jedanput me zaskočilo moje unuče.

Pokušao sam se skriti.

Ali onda je pucalo.

Osim ovisnika o svemiru Perryja,

ovdje je bila i ovisnica o kremama Renate.

Ovaj je vrtlar.

Ovaj drži zmije.

A ovaj je hipohondar.

Uz nju nije bio u opasnosti da prekrši obećanje.

Vjerojatno zato što je unatoč tomu što je znala gotovo sve,

voljela samo ovoga.

Dok je ona po danu sve držala na oku,

njezina je ljubav patrolirala postajom noću.

I to unatoč tomu što se bojao mraka.

Naravno, Alexander se sretao i sa svojim ocem.

A sreo se s njim i tog sudbonosnog dana

koji će mu zauvijek promijeniti život.

Tata.

Našao sam nešto.

Sinoć.

Dobro, da vidimo.

Digitalna je.

Funkcionira.

A usput, i ja.

Kako to misliš?

Ne moraš biti ovdje. Dobro sam i rado sam ovdje.

Čekaj.

Za tebe.

Da pogodim.

G. 2007. i 2009.

Hvala.

Ali moraš znati da ne volim ja neparne brojeve.

Voljela ih je tvoja mama.

Pazi.

Strojovođa.

I sada ga upuca.

Koja gadura.

Šešir je dobar

kada ispod njega možeš nešto skriti.

Nije se smio zafrkavati s njom.

Pogledaj ga.

Ovo je od sinoć.

Pogledaj sada ovo.

Pero.

Što?

Ne. Što ti gledaš?

Tko je to? Znaš je?

Ne.

I?

I ne želim je poznavati.

Dobar dan.

Sad su je donijeli. Kao nova je.

Pogledajte, ni jedne ogrebotine.

Možete li mi reći je li tko donio smeđu aktovku?

Pogledat ću. Samo trenutak.

Smeđu aktovku, kažete?

Da. Ali nije važna aktovka.

Obično i jest tako.

U njoj je bilo nešto vrijedno? - Kolekcionarski predmet.

Jedino što imam.

Je li ondje?

Žao mi je.

Tako je loše?

I za vas bi vjerojatno bilo.

Za mene? Zašto?

Ti su inicijali prvi put dodani na broj 989.

"Budućnost satelita."

U mojoj je aktovki prvo izdanje prvog broja.

"Operacija Zvjezdana prašina?"

Ne...

Imate prvo izdanje "Operacije Zvjezdana prašina"? -Da.