Eileen

Eileen.

Eileen!

Trebam obrazac I-37.

Obrazac za prijenos? -Ne. Unos. I-37.

Zar ne slušaš? Ona je beskorisna.

Dr. Frye to još mora potpisati. Vjerojatno spava u svom uredu.

O, da.

Možda bi mogla otići probuditi dr. Fryea.

Nježno mu puhni u uho. On to voli.

Ostavi Eileen na miru. Umorna je.

Oh, je li to to?

Mislila sam da je možda ono doba u mjesecu.

Barem imam vremena u mjesecu. -Je li? Znaš što, dušo?

Neće trajati vječno. Uskoro ćeš biti stara kao i mi.

"Gospođu Nelson u prostor za posjete, molim..."

Koliko god će nam nedostajati stari pas,

nadam se da ćete svi dočekati zamjenu dr. Fryea u ponedjeljak.

Dobra mlada liječnica.

Nadajmo se da će je dečki uzeti za ozbiljno.

Ja ću je uzeti. -Ozbiljno!

Mislim da ćete uzimati inzulin i svoju mirovinu.

To će vam biti dovoljno. -Tako je.

Stvarno će mi nedostajati sva zabava ovdje.

Nazdravimo dr. Fryeu. Živjeli!

Ovih dana često viđam Anne. -Da, puno je slomljenih srca.

Hej, dušo. -Hej.

Kako ti je tata?

Dobro.

Znaš što? Daj mi to.

Hvala.

Želim da uđeš unutra i začepiš! -Ti šuti...! -Odjebi... Začepi!

Jebeš piće! Učinit ću to... -Idem nešto popiti. -Dobro ste, šefe?

Odjebi i ti. Prokleti susjedi luterani su problem, ne ja.

Nitko se ne žali, samo želimo da kući stignete živi i zdravi.

Nitko se ne žali? -Živ i zdrav?

Zašto ne bih bio živ i zdrav? -Tata.

Držim sve pod kontrolom. Što ti znaš? -Tata.

Eileen, idi unutra. -Ok, tata, pogledaj me.

Dođi, molim te. Hej, praviš scenu.

Vjeruj mi, Eileen. Nitko ne želi ništa s tobom.

U redu. Hajde uđi.

Prokleti luterani. Tvoja ih je majka uvijek mrzila.

Bože, idemo unutra. -Nek' idu u kurac.

Ne možeš izigravati policiju, tata. -Tko kaže? Znaš li tko je bio taj tip?

Sve je pod kontrolom, šefe. Samo se vi smirite.

Je li? Ti se smiri. -Više nisi policajac.

Nisam se htio povući. Natjerali su me, jer sam bio prokleto predobar u tome.

Moram se vratiti u stanicu. -Natoči mi piće.

Vrati se u stanicu, Buck. Daj mi moje piće.

Samo nas nazovite ako vam nešto zatreba.

Sretan Božić.

Hej, dođi ovamo. Kakav je to miris?

Jesi li ugazila u nešto? -Ne, zašto? Što si namirisao?

Ne znam. Pregaženu životinju na cesti. Možda bi se trebala držati podalje.

Da, držat ću se podalje.

Što radiš? Obuj me.

Možda bi trebao biti bolji prema meni. Nitko drugi neće trpjeti tvoja sranja.

Idi, ja imam Joanie.

Ne bi dopustila da mjesto izgleda ovako.

Ona je prava žena.

I miriše kao žena. Ona se zna brinuti o kući!

I ne živi ovdje. I udata je!

Da, jer ona nije priljepak.

A ona ne želi razgovarati s tobom!

Da, naravno, jer je stvorila vlastiti život.

Učinila je nešto od sebe.

Kako god, tata.

Živi život, Eileen. Pronađi smisao.

Sranje.

Jebi ga.

Dobro, slušajte!

Kao što znate, u novoj godini bit ćemo na državnoj smotri.

Stoga ćemo postrožiti naše procedure i implementirati

nove strategije temeljene na nekim velikim, novim idejama.

I na tom tragu, ova nova mlada dama s moje lijeve strane,

dr. gospođica Rebecca St. John, je naš novi zatvorski psiholog.

Upravo je završila doktorat na Radcliffeu.

Harvard.

Ah. Harvard.

Možda nismo ljudi s Harvarda, ali

mislim da možemo držati korak s njom,

i nadamo se da može držati korak s nama

dok držimo korak sa svima.

Ona je izgledom oku ugodna. Ali isto tako, i vrlo pametna.

Dame, nadam se da ćete pokazati gospođici St. John...

Reci, koliko za glazuru?

Besplatne su.

Šalim se.

Ja sam Rebecca.

Znam.

Reci, gdje se djevojka može osvježiti ovdje?

Mogu vam pokazati. -Naravno. Cijenim to.

Mogu li uzeti vašu jaknu? -Baš si slatka! Hvala.

Ovuda.

Mislim da nisam čula tvoje ime. -Eileen.

Jutro.

Odakle si?

Porijeklom sam iz New Yorka. Manhattan.

Nisam mogla podnijeti Cambridge. Previše napeto.

Dobro, bilo je par zanimljivih ljudi, ali trebao mi je odmor.

Malo svježeg zraka. I volim plažu.

U redu.

32...

24...

34.

Praktično, moje mjere.

Znaš, neke žene misle da je njihov izgled jedino što je bitno.

Iskreno, mislim da je to pomalo jadno.

Potpuno se slažem. Moja sestra je takva i nije baš pametna.

Onda ti i ja imamo pametnijih stvari za razgovor od naših mjera.

Iako to nije popularno mišljenje, zar ne?

Nije me briga što je popularno.

Ma pogledaj ti nju. Prava Katharine Hepburn.

Rijetkost je sresti mladu ženu s toliko domišljatosti. I ja sam takva.

Zaboli me što ljudi misle. -Vjerojatno vas se boje.

Mene?

U redu. Vidimo se.

Svake godine, priređujemo ovo posebno okupljanje kako bismo

proslavili rođenje Gospodina našega Isusa Krista.

I svake godine, jedan od vas kretena jebe nas ostale.

Zadnji put ste omalovažili Božić

ali ove godine ćete sjediti mirno, prekriženih ruku i stisnutih usana.

Ako vidim bilo koga od vas da grize, šutira,

vrišti, gura se, vuče za kosu, smije se, stenje,

ili čujem jedan svojeglav komentar, idete ravno u špilju.

A sada, čast mi je zahvaliti ljudima iz Mount Olive

koji su mi pomogli režirati ovogodišnju priredbu...

i predstaviti vam "Božić u zatvoru".

Ubit ću nekoga na Božić. -Začepi!

Oh, što mi je činiti?

Osuđen na tri godine da sjedim u kući s dečkima moje vjere, baš je loše.

Toliko vremena za planiranje zlodjela koja ću učiniti čim izađem.

Hoćeš kolača, debeli?!

U međuvremenu bih mogao pročitati knjigu.

Ne znaš ni čitati, majke ti!

Jeb'o te Shakespeare.

Trenutačno sam otrcan.

Knjiga istine!

Oh, pogledaj McAllistera.

Jebeni McAllister.

Prilično sam umoran.

Možemo li se odmoriti u onoj staji tamo?

Bolje nego plaćati motel.

Najbolji si, Josipe.

Hvala vam što ste nas doveli ovdje zbog cenzusa.

Jebeš ovo sranje!

Straža! -Čekaj! -Hej, uhvati ga.

Pomakni se!

Sjednite dolje...!

Bok, Bobe. -Bok, dušo. -Ovo i paket Luckiesa.

Danas je 'sretan' dan, ha?

Da, 'najsretniji'.

Cigarete su super.

Nemoj se zapaliti!

Dobro si raspoložena. Što ti je? -Sve je u redu, tata.

Izgledaš smiješno s tom stvari u ustima.

Kakav ti je bio dan, tata?

Kakav je bio moj dan?

Ne znam. Bio je to samo još jedan dan. Zašto pitaš?

Moj dan je bio sumoran.

Je li?

Na božićnoj priredbi izbila je velika svađa.

Klincu su slomili ključnu kost,

pa sam morala obaviti svu papirologiju za upravitelja.

Ne tresi pepel na pod.

U svakom slučaju...

Bio je to jedan od onih dana koji se ne zaboravljaju.

Je li? Dan koji nikada nećeš zaboraviti. Da vidimo...

16. prosinca 1944. god. prvi put sam držao mrtvačku glavu u krilu.

Kakav gubitak.

Vani -5 stupnjeva i snijeg.

Baš kao što je ovdje.

Ne znam zašto sam se ikada vratio na ovo mjesto.

Možda zato što si imao ženu i dvoje djece.

Može biti.

Obožavam plažu. -Je l'? Blago tebi.

Rat mi je uništio viziju plaže. I što još?

Kako je onaj mali Polk? Je li progovorio?

Klinac koji je izbo oca...

...koji je bio dobar policajac, više-manje.

Kakvo dijete dođe na ideju da tako ubije svog oca?

Izbodite ga u snu... pred svojom majkom.

Onda samo sjedne.

Nikad to nije poricao.

Nije progovorio ni riječi cijelo suđenje.

Psihopatski.

Ne moram se brinuti da ćeš ti učiniti tako nešto, zar ne?

Jer ti si djevojka.

Ne mogu te zamisliti s nožem.

Možeš li me zamisliti s pištoljem?

Mogu.

Jednog dana...

kada ti bude dosta i poželiš da, ono...

samo nestaneš.

Možda kad ja budem mrtav, a ti ne budeš imala nikoga i nikad nećeš.

Mogu to zamisliti.

Ali ne bi, zar ne?

Zato što si predobra.

Daj mi jednu od onih cigareta.

Što imaš, 'Old Gold'? -Ne.