The Game of Truth (Le jeu de la vérité)

Prema stvarnim događajima

LONDON 1965.

Donji dom parlamenta Blagovaonica

Čuo si što je Harold Mudri rekao za put u Rodeziju?

"Bio bih vrlo, vrlo razočaran. -Vrlo, vrlo razočaran.

Vrlo, vrlo razočaran, kao i moj hrt."

Tatarski biftek. -Hvala lijepa.

Dakle, senor Besselli, imam vijesti.

John Pardoe je praktički potvrdio.

Grimond odstupa. Još godinu dana, najviše 18 mjeseci.

Bit ću "vrlo, vrlo razočaran" ne bude li tako.

Što mogu reći osim da čestitam?

Zamisli, idući vođa Liberalne stranke mogao bi biti zamjenik premijera.

Upravo tako.

Nikad nisam volio riječ zamjenik.

Uz tebe sam do kraja. -Financije će, kao i uvijek, biti problem.

Rado bih pomogao, ali nisam milijunaš.

A meni ured prokišnjava i ne mogu si priuštiti osoblje.

Je li tvoja tajnica Elizabeth dobra? -Da, pogotovo u krevetu.

Pedro! Obožavam te! Ti i tvoji čudovišni apetiti!

Zar nisi bio sekularni propovjednik? Očito jesi.

Nazovi to hobijem. Neki igraju golf, ja se ševim.

U povjerenju, kad sam bio mlad,

bio sam tako očajan da sam šarao i s muške strane.

Želiš reći... da si bio dvocijevka?

Pomalo, da. Ako te to pretjerano ne šokira.

Peter Pedro Bessell von Bessellbach!

Od svih ljudi u ovoj sobi, ja sam najmanje šokiran, ako me razumiješ.

Mislim da razumijem. -Nije baš neko iznenađenje, zar ne?

Pa i nije.

Što bi rekao, kakav si u pogledu muškaraca i žena?

50:50? -Prije 80:20.

80% u korist žena. -Da.

Da, i ja sam 80%, ali 80% gej.

Ajme, mislim da nitko nikad ovdje nije izustio tu riječ.

Ne u tom kontekstu. Moja žena inzistira da gej znači sretan.

Apsolutno ima pravo. Mislim biti vrlo sretan puno puta u životu.

Pogotovo s njim.

Pogotovo, pogotovo. -Oprezno. Budi diskretan.

Nijedan dečko nije vrijedan toga da završiš u zatvoru. -Štitiš me?

Ako moram, onda hoću. -Napokon! Netko tko će me zaštiti od sebe sama.

Naručit ću porto da proslavim.

Mi smo običan par starih tetki.

Živjelo Njezino Veličanstvo. -Živjelo.

VRLO ENGLESKI SKANDAL

Jutro, Jonty. -Jutro, Jeremy.

Jutro, gospodine.

Moram obavijestiti premijera da, nastavi li ograničavati imigraciju,

ugrožava pokretačku snagu ove zemlje.

I potpomaže rastu kampanje za bijelu Britaniju.

Građani Commonwealtha zaslužuju slobodno i sigurno pravo ulaza,

inače će Vlada otkriti da su Bijele novine s pravom tako nazvane.

Ovdje Bessell. -Pedro, imam problem.

Nađimo se u Ritzu u 12.

Dostavljeno je prošli tjedan mojoj majci.

Pročitala je svaku riječ, svih 17 stranica.

"Od Normana Josiffea"?

Misliš, jednog od tvojih...

"Jeremy i ja bili smo u homoseksualnoj vezi..."

Isuse, majka ti je to pročitala?!

Što hoće? Novac? -Golemu svotu od 30 funti.

Ne zna ni ucjenjivati kako treba.

Tko je on točno? -On je...

Kad sam ga upoznao, bio je... predivan.

Četiri godine prije

Dobro jutro.

Stvarno je vrlo lijepo jutro.

Dobro jutro, gospodine. Oprostite. -Jeremy Thorpe. Došao sam za vikend.

Gost sam g. Van de Vatera. -Rekao mi je. Vrlo je uzbuđen.

Posebni gost. Član parlamenta i ostalo.

Kako se zoveš? -Norman. -Još jedan Norman?

Moj domaćin, Norman Van de Vater i Norman...

Josiffe. -Josiffe!

Francusko prezime? -Ne znam.

Stvarno? Nisi se raspitao za vlastito prezime?

Mama se udala za Josiffea, ali nije mi otac.

Komplicirano, da. -Žao mi je.

Ne, ne. Ja sam kriv. Osobno je.

Moram se vratiti poslu. Jahat ćete za vikend?

Sigurno. To mi je velika strast.

Mogu vam pripremiti konja. Na kojoj ste razini?

Kakav bi vam najbolje odgovarao?

Neki prikladan za mene. Ovisi.

A ti, Normane? Vidim da si veliki stručnjak.

Oduvijek sam želio raditi s konjima.

Od djetinjstva. Obitelj nije... Imali smo problema. Raznih gluposti.

Sam sam kriv, ali uvijek sam se znao snaći u staji i biti sretan.

Previše govorim. Svi to kažu. -Ne, ne. Sjajno je.

Gdje si?

Ne daj nikomu da te zaustavlja.

Ljubazni ste, hvala. -Jeremy. Kako se zovem?

Jeremy.

Pitam se, palo mi je na um,

ali ako se ikad makneš od Normana, Normane,

i nađeš se u Londonu, javi mi se.

Može? -Da, gospodine. Jeremy.

Hvala. -Dobro. Moram... otkasati dalje.

I čudna li čuda, malo više od godinu dana poslije...

Da? -Oprostite, g. Thorpe.

Imate posjet u predvorju. Kaže da ga očekujete. G. Norman Josiffe.

Da. Da. Odmah.

Graham. -Jeremy.

Norman.

Oprosti. Nisam znao kamo bih. Nadam se da ti ne smeta.

Ne, ne. -O, oprosti.

Pazi na gđu Tish. -Naravno. Zdravo, gđo Tish.

Imam strašno puno posla, ali imam vremena za razgovor.

Kaže da ne smijemo unutra. -Oprostite, znate pravila.

Psi ne smiju u Westminstersku palaču.

Istina, ali kao što dobro znaš, Charles II.

izdao je edikt koji to dopušta španijelima kralja Charlesa.

Iako je tehnički ovo Jack Russell, zar ne? -Tako je.

Znaš kakvi su psi, moguće je da je neki španijel obljubio njezinu mamu.

Što znači da je kraljevske krvi pa te moram zamoliti da ih pustiš. Dođi.

Hvala.

Potpuna izmišljotina, taj zakon Charlesa II.

Ali toliko se spominjao tijekom godina da se smatra istinom,

što je u životu dobro upamtiti.

Morao sam se maknuti i sjetio sam se tebe.

G. Van de Vater svašta mi je izgovorio. Nedolično za gospodina.

Isključivo među nama, on nije pravi gospodin.

Cijeli mu je život šarada. Zapravo je Velšanin Norman Vater.

Tebe obožava. Apsolutno. O, Bože. "Jeremy ovo, Jeremy ono."

Čitao je naglas sve što si mu pisao.

Nešto posebno?

Poslao si razglednicu na dan zaruka princeze Margaret i Armstrong-Jonesa

i napisao...

"Kakva šteta", kaže Jeremy, "za sretan par."

Nadao sam se oženiti se njome i zavesti njega.

Ali stvar je u tome što je radio s razglednicama.

Čuvat ću ovo u svojoj zbirci.

Pisma velikana i moćnika.

Spremio ih je u ladicu. -Nisam znao da ih čuva.

Ne više.

Uzeo sam ih. Kad sam otišao.

Dođi, gđo Tish.

To je nevjerojatno lijepo od tebe.

Zašto si to učinio?

Neka su osobna i malo drska, ako smijem reći.

Padnu li u krive ruke, ne bih htio da imaš problema.

Hvala. Puno ti hvala.

Smiješno, i on i ja zovemo se Norman,

a pisma počinju s "Dragi Norman" i zamišljao sam da su za mene.

Kao da bi netko poput tebe ikad pisao nekomu poput mene.

Nije nemoguće.

Stvarno?

Mogu li dobiti vode? -Da, naravno.

Hvala.

Tablete su nove.

Uzimao sam klorpromazin, ali preporučili su mi amitriptilin.

Nisam zdrav u glavi. Ali to si već naslutio.

Bio sam u psihijatrijskoj klinici.

Je li to u redu? -Da, naravno. Naravno.

Bili su vrlo dobri i zahvalan sam, ali više mi nisu mogli pomoći.

Nisam znao što bih, a oni su rekli da ih se to ne tiče.

Pa sam se sjetio tebe. -S kojom točno namjerom?

Kad sam otišao od Van de Vatera, ostavio sam karticu osiguranja.

Ne mogu ga tražiti da mi je vrati,

stoga se ne mogu zaposliti ni unajmiti stan.

Ako nemam stalnu adresu, ne mogu dobivati recepte. Zaglibio sam.

Nemam kamo.

Odveo si ga k majci? Zašto?

Mislio sam da bi bilo zabavno.

Tko je ovo? -Ursula, ovo je Peter Freeman.

Snimatelj. Ide sa mnom na ekspediciju na Maltu.

Rekao sam da može prenoćiti.

Pet, šest, sedam, osam.

Brže!

Kažu da si u odboru za viteške naslove.

Nisam.

Ali postoji zbog tebe. Ti si ga omogućio.

Pravodobno sam postavio pravo pitanje.

U čiju korist? Anthonyja Wedgwooda Benna?

Znam ga iz Oxforda. Sasvim je u redu. -Trockist je.

Uzmi u obzir širu sliku. -Hvala, Jenny.

Da si u tom odboru i ispravno ga usmjeravaš,

jednog bi dana mogao prisvojiti Thorpeovo drevno barunstvo.

Zar to ne bi bilo divno? -Valjda.

Uzdigao bi se, dragi.

Uzdigao.

Eto te, gđo Tish. Lezi. Dobra cura.

Laku noć, gđo Tish.

Je li sve u redu? -Zašto ne bi bilo?

Ne znam.

Pročitao si knjigu?

Ne još. -Mislim da će ti se svidjeti.

Nemoj se tako bojati.

Ne bojim se. -Bojiš.

Izgledaš poput uplašenog zečića. Jesi li takav?

Jesi li... moj zeko?

Što je to? No, no. Što je sad to?

Što je sad to?

Oprosti.

Bilo ti je lijepo, zar ne? Zašto si onda tužan?

Nitko nije bio tako dobar prema meni. -"Nitko nije bio tako dobar."

Jadan mali zeko.

Ne budi blesav. Hajde. Obriši oči.

Tako, tako. Osuši lice. Da vidim.

Otresi se.

Opet.