The first 200 lines.
DIVA S PUSTOG OTOKA
Izvoli.
Što je to?
LIJEK
Dobro se brini o Bo-geolu.
Ajme.
Zaboga, pa…
Gledajte, ja…
Njegove ozljede nisu ozbiljne.
Vidite…
Nije to htio skrivati od vas. Ali on…
Ma daj. Znam da je htio.
Pravit ću se glup.
Dobro poznaješ Jung Bong-wana?
Da. Poznajem ga donekle.
Je li on
zgodniji od mene?
Zaboga.
Nije vam ni do koljena.
Da. Znao sam.
Neće odustati, zar ne?
Ne.
Otkrit ćemo svoje identitete ako ga prijavimo.
U suprotnom, i dalje ćemo živjeti u strahu.
Ne znam što učiniti.
Što bi ti učinila na mom mjestu?
Zaboga.
Što ja znam?
Ali g. Kang.
Ki-ho… Hoću reći,
Bo-geol mi je jednom ovo rekao.
Dosta s lažima.
Htjele ste najbolje i niste imale izbora,
ali laž je laž.
Rekao je da što više lažemo,
naše će slabosti rasti
i situacija će se oteti kontroli.
Je li to
dovoljno dobar odgovor?
Hvala.
Znači, rješenje ipak postoji.
Žao mi je, g. Kang.
-Tata. -Bok, Woo-hak.
Rekao si da pohađaš tečaj aranžiranja.
Kupuješ bukete?
Da. Vidiš…
Zašto si lagao?
Kamo si išao sve ovo vrijeme?
Woo-hak. Porazgovarajmo.
Zašto lažeš? Činiš me nervoznim.
Woo-hak.
Priznao sam
policiji
krađu identiteta.
Što?
Ovo mi je bio izgovor da odem na policiju.
Tata.
Nisam htio da bude prekasno.
Zašto?
Zašto si to učinio?
Ljudi kažu
da zločini postaju teži što ih duže tajiš.
Trebamo platiti za njih
dok ne postanu preteški.
Poznaješ li gđu Shin iz mesnice?
Da.
Želi tvoj autogram.
Na ovoj kutiji slatkiša?
Da.
Zato dolazi ovamo već šest godina.
Potpiši ovdje.
Zaboga!
Baš je lijepo ispalo!
Možete li i meni isprintati jednu?
U redu.
Reći ću mužu da je isprinta kad se vrati s tečaja.
Ispričavam se. Zatvoreni smo…
Nisi se promijenila.
Posve si ista.
Kako si našao ovo mjesto?
Užasno sam htio doznati kako ste.
Jesi li se ikad zapitala
kako sam ja?
Odlazi.
Ne mogu to učiniti.
Nakon svega što sam prošao tražeći te.
Gdje je Ki-ho?
Nije ovdje.
Gdje si?
Pričekat ću.
Evo me. Za četiri minute.
Bo-geole. Znaš onu juhu s okruglicama od prošli put?
Onu koju si čekao sat vremena?
Je li taj restoran otvoren sada?
Gospodine Jung.
Ki-ho neće doći.
I ti si ovdje.
Da.
On je na poslovnom putu i neće se danas vratiti.
Dobro. Idem kupiti.
Imao sam pravo.
Sve vrijeme živiš s njima, Mok-ha.
Zašto si mi lagala?
Izgledaš vrlo sretno.
Jae-kyung.
Zašto ste došli?
Trebam li razlog da vidim svoju ženu?
Voljela bih da otiđete.
Inače ću zvati policiju.
Zovi ih.
Pitajmo ih kad stignu.
Došao sam potražiti svoju obitelj,
vidjet ćemo je li to ilegalno.
Onda će policija istražiti
vaše prave identitete.
Što želiš?
Vrati se kući.
Istoj onoj od prije.
Povedi Chae-hoa i Ki-ha.
Onda ću pomesti
tvoje grijehe pod tepih.
Halo? Policija?
Mok-ha.
Zovem iz salona „Braća” iz ulice Hyeseo-ro u Gangjung-guu.
Mok-ha, ti mala…
Ne približavaj se!
Čovjek koji me uhodio
došao je na moje radno mjesto
i sad se svađa.
Ne znaš što radiš.
Ajme. Sad mi i prijeti.
Molim vas, požurite se!
Bravo.
Otići ću na policiju
i sve vas prijaviti.
Samo izvoli.
Dušo, odlazi.
Woo-hak, izlazi.
„Dušo”?
Nije važno hoćeš li nas prijaviti
jer sam već sve priznao.
To si bio ti.
Zaveo si moju ženu.
-Odveo si moje sinove! -Ne, g. Jung!
Mok-ha!
Kujin sine…
Woo-hak, prestani. Nemoj!
Dušo!
Prestani!
Nemoj to učiniti!
Ti si sigurno
Chae-ho.
Začepi.
Odrastao si,
sine moj.
Začepi!
Nemoj, Woo-hak! Dosta je!
Pusti me!
Prestani!
Ne! Nemoj!
-Pusti me! -Woo-hak!
-Pusti! -Woo-hak!
Nemoj!
Woo-hak!
-Woo-hak! -Pusti me!
Ne!
Woo-hak!
Hej.
Što se dogodilo?
Jesi li dobro?
Jesam.
Woo-hak je ozlijedio rame i otišao u bolnicu.
Upravo me zvao.
Dobro je.
Svi su dobro.
Sada je sve gotovo.
Mok-ha!
HITNI PRIJEM
Može otići.
Hvala vam.
Ki-ho.
Konačno sam shvatila zašto si tajio prošlost
od svojeg brata
kad sam ti vidjela oca.
On ne zaslužuje
ništa.
Ne zaslužuje da ga se sjećate.
Ne zaslužuje da bude sretan.
Ništa ne zaslužuje.
Gori je od nekog stranca.
Dakle,
prestani uludo trošiti
osjećaje
i vrijeme
na svojeg oca.
Ne zaslužuje ni tvoj bijes.
Samo ga
zaboravi.
Onako kako si ga izbrisao
iz bratovog sjećanja,
No comments yet. Be the first to leave one.