Zero

Eno gada!

-Bježi! -Stani, inače si mrtav!

Donedavno kao da sam bio nevidljiv.

Nitko me nije primjećivao. Sve dok…

Sharife, ne radi gluposti!

…oni nisu došli.

Stani, gade!

-Sharife, ne budi glup! -Stani!

Stani!

Stani!

Otvori!

Imam dar za tebe. Grigri.

To je magija. Ako to uvijek budeš imao uza se,

bit će kao da smo uvijek zajedno.

Mnogo nas je ovdje, nevidljivih kao kvartovi u kojima živimo.

Mijenjaju se samo njihovi spomenici.

Barrio ima spomenik useljenicima.

Vrlo prikladno.

Awa, moraš u školu.

I tebi dobro jutro.

Obnovit će ovo susjedstvo. Eto zašto.

Ovo je moj otac.

Ne govorimo isti jezik, ali nije da se zato se ne razumijemo.

Nije problem u jeziku, nego u komunikaciji.

Pismo novih vlasnika.

Povisili su najamninu. Izbacuju nas.

-Naći ćemo drugi stan. -Molim?

Puno sam radio kako bih vas oboje ovdje odgojio.

Oprosti, ne želim te uzrujati.

Isti si kao majka! Nije te briga za korijene!

Omare, skoro je 7.30, zašto me nisi probudio?

Awa, požuri se u školu!

To je, navodno, moja mama, ali ne mogu je gledati.

Oslikani portreti me plaše.

Ovo je moja prava majka.

Napokon sam sâm i mogu crtati.

Manga s tamnoputim likovima.

Ako se pitate što japanska manga ima s crncem rođenim u Milanu,

odgovor je da nema ništa.

Ja nemam ništa ni sa čim.

Ali kad crtam, ne trebam ništa dugo.

Zdravo, Dietmare. Sandokan časti.

-Polako, ugušit ćeš se. -Ne mogu umrijeti.

Superjunak sam.

Kakvu moć imaš?

Nitko me ne primjećuje.

Zato…

uvijek sve znam.

O svima.

I o tebi.

Dobro.

Zdravo, Dit!

Reci vlasniku da mora staviti više origana na pizzu.

Hoću!

Zdravo.

Dvije s više luka i jedna Yanez.

-To je 25 eura. -Yanez mora biti s više luka.

Požuri se!

Nema veze.

-Zdravo. -Ostatak!

Dostavljač sam pizza, što također znači nitko.

-Tko je? -Dostava pizze!

Dosta!

Ne želim više tu negativnu energiju.

Uvijek ista priča! Gnjavaža!

Zdravo!

Onda živi kako želiš, nije me briga!

Ništa se neće promijeniti, kunem se.

Tisuću kilometara ništa neće promijeniti? Ti to zbilja misliš?

-Ne budi djetinjast! -Dosta!

-Molim vas! -Edo!

Odjebi!

-Molim vas! -Ne budi tako djetinjast!

Molim vas!

Ne!

Čekaj. Gle!

Gle.

Oprostite!

Dostavljač pizze sam.

Ajme, zaključala sam vas?

Pokušao sam nazvati, ali…

Zbilja mi je žao. Idem po novac.

Nema problema.

Žao mi je.

Izvolite.

Pizze su se već ohladile.

Šteta za vaše prijatelje. Tremal-Naik je posebno ukusna.

Dobro.

Jeste li dobro?

Jesam.

Čuj, možeš li ostati?

Jedne noći Gae Aulenti pojavila mi se u snu.

Rekla je:

„Anna, želiš li biti arhitektica?“

Anna, nikad nisam vidio ljepšu curu.

Kažu da se to tako dogodi. Je li to moguće?

-Shvaćaš? -Zbilja?

Otkrivenje.

Zapitala sam se želim li odustati od ostvarenja sna

samo da bih udovoljila dečku.

Meni to ne bi bio problem.

Ako nekog voliš,

puštaš ga da čini što želi.

Oprosti, samo ja govorim.

Razgovarajmo o tebi.

Odakle si? Odakle ti je obitelj? Ja sam iz Rima.

Moji su iz Senegala,

ali nikad nisam bio ondje.

Živim u Barriju, ali ne bih to nikom preporučio.

To je ondje gdje vandali pale skutere?

-Zato to kažeš? -Ne baš.

Nije me baš briga za kvart.

Mislim da griješiš. Važno je gdje živiš.

Znaš li za teoriju razbijenih prozora?

Ovako…

Teorija kaže da, ako ne zamijeniš razbijeni prozor,

navikneš se na njega.

Kad se razbije drugi prozor, kažeš:

„Ako trpim jedan razbijeni prozor, mogu i dva.“

I na kraju živiš u sranju.

Ako pustiš da nešto pođe po zlu, bit će sve gore.

Loš začarani krug. Treba nešto poduzeti.

Poduzimam nešto.

-Odselit ću se u Belgiju. -Zbilja?

Da.

Crtam stripove.

Ovdje nema tržišta.

Ali ondje…

Šteta što odlaziš.

Nije baš da odlazim sutra.

Još štedim za to.

Nisam to rekao ocu ni sestri.

Od onih si koji ne ostvaruju snove.

-Ne, ali… -Čuj.

Ako želiš otići, idi.

Netko će ti to uvijek otežavati.

Oprosti. Kvragu, kasno je!

Da.

-Hvala na pizzi. -Nema problema.

-Anna. -Hvala tebi.

Omar.

Vrag odnio onoga tko je izmislio tu teoriju razbijenih prozora.

Eno gada!

Sharife, što radiš?

-Stani, šupčino, inače si mrtav! -Odakle ti to?

Stani!

Sharife!

Ne radi gluposti!

Stani, gade!

Stani!

Stani!

Sharife!

Sharife, ne radi gluposti!

Stani!

Stani!

Brojit ću do tri!

Jedan,

dva,

tri!

Daj mi pištolj, Sharife.

Daj mi ga.

-Nema ga! -Usrali smo se od straha!