The first 200 lines.
OVAJ FILM MOŽE UZNEMIRITI OSOBE S DEPRESIJOM I ANKSIOZNOŠĆU.
PREPORUČUJE SE OPREZ
KAKO SE POPETI (ZAISTA VISOKO)
Znači nakon doručka, Teddy, malo ću pospremiti
i onda ću malo raditi.
A tada će navratiti tvoja sestrična Ellie.
Možeš li reći "Ellie"?
Ellie.
U redu.
Što misliš, o čemu bi trebala biti sljedeća knjiga, šampione?
Sviđa ti se ta boja.
Pinky Tinkerbink pronalazi hrabrost.
Sviđa ti se ideja?
Mami ne idu kružnice. Ne.
Voljet ćeš breskve, Teddy.
Tvoj tata voli breskve, ali alergičan je na koru.
Nadam se da ti nećeš biti.
A ako budeš, oljuštit ću ti koru.
U redu. Bit će lako.
Bok, ljudi.
-'Jutro. -Bok, dušo.
-Imaš li mi nešto za pokazati? -Da, imam.
Sjajno. Bok, kompa.
OK.
OK, na čitanju su tražili od mene da osmislim poster
i onda sam osmislila još.
Naravno da jesi.
Pinky je usred te velike duge i posebno je sjajna
i baca sva ta 3D srca u zrak.
A zatim, gle. Svako dijete dobije jednog ovakvog na odlasku.
Čarobni prsten za mali prst.
-Ni ne slušaš me. -Slušam. Uvijek slušam.
Ne, gledaš me onim svojim pogledom.
Gledam te u oči. Ima lijepe oči.
Tvoja mama ima lijepe oči. Baš kao tvoje.
Ne znam što pokušavaš pronaći.
Tebe.
Ja sam tu.
Sranje.
OK. Moram ići.
Moram ići. Bok, kompa. Volim te.
Bok, mama.
Dobro.
Naći ćemo se na uglu vani, 34. i 7. ulica, u 19 h.
Molim te, nemoj kasniti. Jer stvarno želim gledati tu utakmicu.
Tko je to?
-Hola, Teddy. -Buenos dias, Hectore.
-Hectore, mogu li sići s vama? -Naravno.
-Bok. -Volimo te.
Bok, tata.
Jesu li te nožice unutra?
Stavio si te nožice unutra?
OK.
Godi li ti?
Godi li ti, Teddy?
Dobar dečko.
Dobar osjećaj, zar ne?
Da, to je vrlo toplo.
To je vrlo toplo.
Dušo.
Znaš li da ćeš ubrzo hodati?
Kada počneš hodati, spotaknut ćeš se i oderati koljeno.
Udarit ćeš glavom u stolić za kavu,
ali nastavit ćeš dalje.
Jer to rade šampioni. Točno, šampione?
Oni nastavljaju dalje.
Tko je dobar dečko?
Vidiš sve to cvijeće?
Lijepo cvijeće.
Da.
Vidi onaj mjesec.
To je lijepo.
Misliš li da ćeš ikada htjeti posjetiti Mjesec?
Ja jesam.
Ja bih volio posjetiti Mjesec
Raketom visoko u zraku
Da, volio bih posjetiti Mjesec
Ali mislim da ne bih želio živjeti ondje
Iako bih volio pogledati Dolje na Zemlju odozgo
-Sekretarica. -Julie, javi se. Znamo da si ondje.
Upravo smo se parkirali. Trebaš nešto?
Starbucks?
Ellie, prestani me vući za kosu, iščupat ćeš mi svu kosu.
Stižemo za deset minuta, OK? Bok.
Mogao bih sresti sve ribe posvuda
Da, putovao bih pod morem
Ali mislim da ne bih želio živjeti ondje
Ellie stiže uskoro.
Ali nema puno toga za raditi Kada su ti svi prijatelji ribe
A kamenica i druge školjke Nisu prava obitelj
Pa ne želim živjeti u moru
Htio bih posjetiti džunglu Čuti lavlju riku
Vratiti se u prošlost i sresti dinosaura
Ima toliko puno čudnih mjesta Na kojima bih želio biti
Ali ni na jednom trajno
Pa ako posjetim Mjesec
Plesat ću na mjesečevoj zraci i tada
Poželjet ću nešto uz zvijezdu padalicu
I poželjet ću da sam opet kod kuće
Iako bih volio pogledati dolje Na Zemlju odozgo
Nedostajala bi mi sva mjesta I ljudi koje volim
Pa iako možda odem Brzo se vraćam kući
Jer ne želim živjeti na Mjesecu
Ne, ne želim živjeti
Na mjesecu
Što gledaš? Vidiš li svoj balon?
Vidiš li taj balon? To je za tebe.
Skoro smo kod kuće, šampione. Skoro smo stigli.
U redu.
Tako, u redu.
Bok, ljudi.
-Bok. -Kako je moj omiljeni unuk?
Evo ga.
-Spreman za bočicu? -Bok.
Dođi ovamo, dušo. Ja ću te preuzeti.
Tko je krasan dečko?
Bok.
Ja ću.
-Halo? -Bok.
Bok.
-Kako ide? -Sjajno.
Vratili smo se iz prodavaonice cipela.
Naš mali dečko sa svojim bucmastim nožicama ima br. 19.
Za hodanje. Široke.
Slušaj.
Neću doći kasno večeras.
Naći ću se s tim tipovima nakon posla i doći kući na poluvremenu.
Zapravo, želim večeras izaći s tobom.
Moja mama je oprala rublje i sredila jastuke
i daje Teddyju bočicu dok razgovaramo
pa mislim dok je ona na straži,
trebali bismo to iskoristiti.
Jule, to je samo privremeno, znaš?
Dok ne budeš dovoljno snažna da sama brineš o Teddyju.
O, sranje, znači zauvijek?
Sigurna si da si spremna vidjeti Lucy?
Da. Želim to.
Moram ići.
OK.
-Naći ćemo se vani. -OK, vidimo se uskoro.
Volim te.
Volim te. Bok.
Idem na zatezanje lica.
Ne, ne ideš. To je smiješno, mama.
Pojavila se prilika na Teddyjev rođendan.
Najsretniji dan u godini.
I mislila sam da me možeš trebati za njegovu proslavu.
Proslavu? Kakvu proslavu?
On nema prijatelja. Koga bismo pozvali?
Ali ti imaš. Hajde, bit će to dobro resetiranje.
Pozoveš ljude, kažeš svima da si dobro.
I to bi olakšalo tatin povratak.
Znaš da te jako voli.
Mama, volim te, ali moraš prestati stajati pred tušem.
Pozdrav, gđo Davis.
Ja sam dr. Sylvester.
-Psihijatar sam ovdje u bolnici. -Je li moj sin dobro?
Da, savršeno je dobro.
Sladak dječačić. Čeka s vašim mužem kod vaše kuće.
Šogorica će me ubiti.
Ne.
Jako vas žele vidjeti,
ali mislio sam da je dobra ideja da mi porazgovaramo prije toga.
-Je li to u redu? -Da.
Dobro.
Što se dogodilo?
Je li to prvi put da ste si pokušali oduzeti život?
Da.
Jeste li već bili blizu? Razmišljali već o tome?
Stalno razmišljam o tome.
Od kada?
Povremeno od kada sam bila u prvom razredu.
Tada su se stvari počele mijenjati.
Na koji način?
Stvari su bile nejasne.
Sjećanje je nejasno. Ne znam kako objasniti.
-Imate li u obitelji mentalnih bolesti? -Ne.
To nije istina.
Moja mama rekla bi da je moj tata mentalno bolestan.
Moj muž rekao bi
da tatina mentalna bolest izgleda kao kad je netko šupčina.
A u posljednje vrijeme?
Kako ste se nosili s trudnoćom?
Išlo je.
A nakon porođaja?
Manje-više
isto kao i veći dio mog života.
Osjećala sam se razmaženo i preslabo.
Kao da bi se svaka druga žena bolje brinula o Teddyju.
O njih oboje.
Da.
Možda se sjećate, a možda i ne, ali krajem 1970-ih,
pričalo se da u ovome ima paukovih jaja.
I ljudi su ih prestali žvakati.
Nakratko sam čak i ja mislio da je to istina.
Čak i nakon objavljivanja oglasa u New York Timesu
i znao sam da nije istina, još ih nisam mogao žvakati.
Smiješno kako se to događa. Počnu glasine, povjerujete im
i saznate da nije istina pa ipak ne možete staviti prokletu žvaku u usta.
A onda neki dan
No comments yet. Be the first to leave one.