Acquitted (Frikjent)

Ovo je pravi slučaj s pravim ljudima. -Kaže žena koja želi

osuditi oca za ubojstvo kćeri bez dokaza.

Vidimo se na sudu. -Neću o tome! -Ona ti je kći, Lars! -Sranje!

Objasnila sam sve Helene. Razumije. Idi k njoj. Treba te.

Svi lažu. Pitanje je samo tko najbolje. -Možda.

No postoji i istina. Zar ne?

W. Hansteenu, optuženi ste za ubojstvo kćeri. -Vidio sam udarac.

Kako je pala na kamen. Zatim sam vidio tko ju je udario. Aksel.

Zašto to tek sad priznajete? -Jer je on moj sin.

Nisam htjela da se ovo dogodi.

Samo sam zatrudnjela. A zatim sam upoznala tvog tatu.

Zašto nisi ništa rekla?

Tako se radilo tada. Jednostavno je bilo tako.

Tko je znao za to?

William i ja...

I tvoj tata.

Imamo li kave?

Hej...

To je samo komad papira.

To ne znači ništa. Osim da imaš koma starog.

No imam ga i ja.

A majka nam je... Zaboravljiva.

Zar ne?

OSLOBOĐEN

Pet dana? -Aksel Nilsen nevin je.

Morate mi dati priliku da to dokažem. -Kolegica je zaboravila

da ne sude njemu. -Optužili su ga za ubojstvo na sudu!

Haudemann ima pravo. Ne sude Nilsenu.

Obrana im se zasniva na nevjerodostojnosti Nilsena.

Ako dokažem da je on nevin, dokazat ću da Hansteen laže.

A to je relevantno, zar ne?

Nilsenovom nevinošću hoćeš dokazati da je moj klijent kriv?

Kvragu, to je apsurdno! -Jedan od njih laže.

Slučaj Karine razdire ove dvije obitelji 20 godina.

Jedan tjedan neće promijeniti mnogo toga.

Imate tri dana.

Znaš da je brutalno kada utakmica ode u produžetke.

Hvala.

Morat ćeš svjedočiti o noći ubojstva.

Tonje Sandvik mora ti potvrditi alibi. -Oslobodili su me.

Zašto ne mogu pročitati tu presudu? -To ne ide tako.

Prošlo je više od 20 godina.

Možeš se pripremiti. Imaš pristup dokumentima, intervjuima...

A ako odbijem?

Onda će osloboditi Williama.

Stvarno si to vidio? -Što to?

Da ju je ubio. Da joj je razbio lubanju... -Ne moraš u detalje.

Ti si kriv...

Ti si kriv. -Učinio sam što sam mogao za Aksela.

Plaćao sam alimentaciju. -Samo da mene ušutkaš.

Bi li to išta promijenilo?

Mogla sam ga voljeti.

Mogla sam voljeti...

Svog sina.

Dakle, to je Mai-Britt... -Hvala.

Žao mi je.

Što se zapravo dogodilo među vama?

Mai-Britt... -Ne govori o njoj tako. Ne znaš kako joj je bilo!

Što? -Barem znam njezine motive!

Onda si možda trebao odabrati nju. -Ne seri! Bože...

Pazi! -Vražja kolica! Sam si ih guraj.

Eva...

Došla je na zabavu oko 22.00. Krijes se ugasio. Bila je čudna.

Nije htjela razgovarati sa mnom. Samo je pila bijelo vino.

Krijes se ugasio. Bila je čudna.

Nije htjela razgovarati sa mnom. Samo je pila bijelo vino iz kartona.

Je li se napila? -Svi su se napili. Počeli smo se svađati. -Zbog čega?

Nisam siguran. Ništa nije bilo kako treba...

Tada je prekinula sa mnom. -Nakon toga otišao sam kući u krevet.

Oko 23.30. Ne, nisam pogledao na sat.

No krijes se ugasio pa se sjećam da je bilo oko 23.30.

Htio sam razgovarati s njome, no nisam je mogao naći. Otišla je

pa sam otišao kući u krevet.

Mislio sam da se šali.

Mislio sam da se šali. Nekad je bila takva. Dramatična.

Pobjegla je u šumu. Otrčao sam za njome, no pao sam.

Više je nisam vidio pa sam otišao kući u krevet.

Pobjegla u šumu. Mislio sam da se šali. Nekad je bila dramatična.

Svjedoci kažu da ste vikali na nju. Prijetili ste joj? -Ne,

samo sam htio razgovarati s njome.

No nisam je mogao naći pa sam otišao kući u krevet.

Policija me idući dan probudila. Nisam znao za što sam sumnjiv.

Tek sam za 24 sata shvatio da je mrtva.

Hvala. Završila sam. -Haudemanne, izvolite.

Hvala.

Kada ste vi i Karine otišli s plaže?

Oko 23.30. -Pogledali ste na sat?

Ne, no tada se ugasio krijes,

a rekli su mi da je to bilo oko 23.30.

Recite nam kako ste došli kući. -Išao sam kroz šumu

i prošao kraj novog naselja. -I kuće Rasmusa Sundea? -Da.

Sigurni ste u to? -Da.

Oprostite što sitničarim, no toga se baš sjećate?

Ili su vam to rekli? -Sjećam se.

Teško se sjećati detalja tako davne prošlosti.

To je bila posebna noć.

No tada to niste znali. -Što? -Da je to posebna noć.

Tada to niste znali.

Sjećam je se. -Onda ćemo stati na tome. Hvala.

Hvala. -Svjedok može odstupiti.

Pozvao bih novu svjedokinju. -Prvi put čujem za to.

Ispričavam se, nisam stigao ažurirati popis svjedoka.

Igrate se, Haudemanne, no... Dopustit ću to.

Nadajmo se da nas tehnologija neće iznevjeriti.

Hoćete li nam reći tko je svjedokinja? -Zovemo...

Haudemanne? -Maleziju.

Sutkinjo, ovo je Angeline Borgen.

Moja iduća svjedokinja jest žena Aksela Nilsena.

Angeline, bili ste Akselova supruga.

Rekao je da se preziva Borgen, ali da.

Bili smo zajedno 17 godina. Rastavljeni smo.

Žao mi je zbog toga. Možete li nam reći zašto ste ga ostavili?

Jer je on lažljivac.

Zašto to kažete?

Lagao mi je o svemu.

I sada laže.

Lagao je o svojem podrijetlu.

Lagao je čak i o svojem imenu.

To sam saznala tek u Norveškoj. Tada je...

Tada mi je rekao za slučaj ubojstva.

I za gubitak svijesti.

Gubitak svijesti? -Da.

Priznao mi je...

Da se ne sjeća ničega te večeri.

Ne zna je li to učinio. -Želite reći da mislite da je kriv?

Da. Mislim da je on to učinio.

Zadnji dio izbrišite iz zapisnika.

Hvala. Hvala vam na iskrenosti.

Nitko joj ne vjeruje. -Nemoj sada.

Ona govori istinu?

Ne sjećaš se?

Trebao sam ti reći. -Da, trebao si.

Nisam htio da znaš.

Samo mi je...

Da sam...

Bojao sam se da ćeš...

Trebalo mi je da mi netko vjeruje.

Tajiš li mi još što?

Aksele...

Bio sam u vezi s Tonje Sandvik.

Tada? -Da.

I sada.

Odnosno više ne.

No donedavno.

Kad je bila povrijeđena zbog prekida, rekla mi je

da me ipak nije vidjela.

Nije te vidjela?

Mislim da je to rekla da mi se osveti.

Haudemann će je uništiti.

Možeš li je maknuti s popisa svjedoka?

Ne mogu.

I dalje misliš da će Aksel spasiti Lifjord?

Nitko mu ne vjeruje. -Radio je vani 20 godina. Razumije se u financije.

Znam da ste prijatelji ili kako to već zovete,

no zbog ovog će samo biti problema, Tonje.

Marianne je morala zatvoriti i salon.

Za nekoga tako pametnog, jako si glupa.

Bok. Već si budna? -Inger je ostavila svoje naočale.

Zašto mi nisi rekao? -Privremeno smo rastavljeni. Vratit će se.

Da smo Tim i ja u rodu. -Što?

Nisam znao.

Možda sam trebao znati, ali...

Zašto onda?

Zašto si se cijelo vrijeme ljutio zbog Tima?

Ne znam...

Teško mi je objasniti.

Rekao si da me više nikad ne želiš vidjeti. -Nisam.

Zar sam to stvarno rekao?

Vjerojatno si bio pijan.

Bok.

Istina je? Ne sjećaš se?

Da.

No ti si me vidjela.

Kada si svjedočila, rekla si istinu.

Nitko ne laže tako dobro.

Da.

Vidjela si me kod gradilišta. -Htjela sam te vidjeti. Zar ne?

Zašto?

Imam posla.

Kad svjedočite, morate reći istinu ili da niste sigurni ako sumnjate.

Kunete li se da ćete govoriti samo i isključivo istinu?

Recite ove riječi: Zaklinjem se.

Zaklinjem se.

Sahir? -Hvala.

Bili ste glavna svjedokinja u suđenju Akselu Nilsenu za ubojstvo.

Dali ste mu alibi. Je li to točno? -Da.

Molim vas, govorite glasnije. -U redu.

Pročitat ću odlomak iz vašeg tadašnjeg svjedočenja.

Nisam išla na zabavu. Bila sam kod Rasmusa. Bili smo zajedno.

Prespavala sam ondje. Rasmus je Rasmus Sunde,

trenutačni gradonačelnik Lifjorda.

Rasmus je zaspao. Ja nisam mogla pa sam odlučila ipak ići na zabavu.

Bilo je oko 23.30. Vidjela sam kako je Aksel protrčao pokraj kuće.

Vrijeme pokazuje da Aksel Nilsen nije mogao ubiti Karine Hansteen.

Tonje Sandvik, vidjeli ste kako Aksel Nilsen prolazi pokraj kuće

tri kilometra od mjesta zločina, u 23.30.

Forenzičari kažu da je Karine ubijena upravo u to vrijeme.

Možete li to danas potvrditi sudu?

Možete li to potvrditi sudu?

Da. Da, mogu.