Sex in a Cold Climate

>>> RED SKY FILMES

Sve donedavno je Katolièka Crkva u Irskoj

bila uglavnom neupitan najviši moralni autoritet Republike,

a njeno uèenje o seksualnom ponašanju bilo je jednostavno i strogo.

Seks izvan braka bio je ne samo za osudu, nego smrtni grijeh kao i ubojstvo.

A žene, na koje se sumnjalo da to èine, i društvo i Crkva su osuðivali kao "pale žene".

U Irskoj, osobito tih dana, Crkva je bila "gazda u kuæi".

Crkva je uvijek bila u pravu.

Sveæenika nikad nisi smio kritizirati, svete redovnice nisi smio kritizirati...

Radio si ono što ti kažu...

nisi pitao za razlog zašto.

Misliti na svoje tijelo bio je grijeh, to nije bilo u redu.

Jako me ljutila pomisao da su ti ljudi, Božji glasnogovornici na Zemlji,

bili primjer nama, mi smo trebali iæi njihovim stopama,

a oni su bili tako okrutni. Zaista su bili jako okrutni prema nama.

Budimo pošteni. Mi nikad ništa nismo skrivile.

Sex u hladnom podneblju

Sveæenici u Katolièkoj Crkvi prisežu na celibat.

Kao Kristove vjerenice, redovnice žive životom svetog samoodricanja.

U Irskoj, u doba prije seksualnog odgoja ili kontracepcije,

zadatak Crkve je bio poduèavati mlade žene

da je èistoæa mišlju i djelom jedina zaštita od grijeha seksa.

Za one djevojke i mlade žene koje su odgajane pod paskom Crkve,

nije to bila samo neka osobito moæna poruka;

ta moæ se mogla okrutno zloupotrijebiti.

Ovo je prièa o èetiri takve žene.

Brigid Young je odrasla u katolièkom sirotištu u Limericku.

Kad smo poèele... poèele se razvijati...

redovnice su nam prilièno jasno stavile do znanja

da nipošto ne smijemo pokazati grudi,

èak ni kroz odjeæu. Nismo smjele pokazati grudi.

Morale smo ih poravnati kao palaèinke.

Phyllis Valentine je odrasla u jednom sirotištu u grofoviji Clare 1940-ih godina.

Kad smo se poèele razvijati, stavljale su na nas neke prsluke od kalikoa.

Imali su dva tregera. To bi èvrsto uvezali oko nas.

Bili su jako neudobni.

Èasne su govorile da

ako neka djevojèica lijepo izgleda ili ima lijepu kosu,

tu kosu treba odsjeæi.

Kad smo se poèele razvijati...

Znate veæ kako djevojke gledaju svoja tijela dok su mlade...

redovnica bi primijetila, ili bi neka nadzornica to primijetila i dojavila.

Odveli bi te u jedan veliki ured,

posjeli bi te i rekli da je grijeh biti tašt,

da je grijeh hodati okolo mašuæi kosom,

da je grijeh gledati svoje tijelo...

To su nam èasne sestre govorile.

Stvari koje te jako dirnu...

Svake subote naveèer bi nas postrojile

i onda smo se morale svlaèiti dogola za njih,

a one bi stajale u dnu praonice

i smijale bi nam se...

i kritizirale bi nas...

Ako bi neka djevojèica bila teška, debela ili nešto drugo...

glasno bi psovale na nas.

Nismo imale privatnosti uz njih.

Nikakve privatnosti.

One su uživale u tom striptizu!

Zbog neospornog utjecaja Crkve na sve te djevojèice i žene,

veæina ih nije imala pojma o udvaranju.

Kontracepcija je bila ilegalna i nije postojao seksualni odgoj.

Ali vjerska dogma sama nije sprijeèila da mnoge tisuæe mladih neudanih žena zatrudne.

Christina Mulcahy je izišla s jednim vojnikom 1940. godine.

Nisam imala pojma o životu. Nisam znala da bih... mogla zaèeti.

Ostala sam s njim i... rekao je da me voli.

A ja si mislim - ako me voliš toliko, zašto me nagovaraš na...

na ono... na seks.

A on kaže da je to jedini pravi naèin da pokažeš nekom da ga voliš.

Onda sam to uèinila, a on kaže: "Veæ si to jednom napravila,

zašto ne bi i sad?" I tako sam zatrudnjela.

Èesto odbacivane od strane svojih obitelji, a bez sustava socijalne pomoæi,

žene poput Christine bile su prisiljene otiæi u ustanove koje se vodile redovnice.

Takva mjesta su smatrana milosrdnima,

ali u stvarnosti su majke smatrali "palim ženama" koje treba kazniti.

1940. Christina je rodila djeèaèiæa i još se nadala da æe se udati za njegovog oca.

Ja sam mu pisala pisma iz doma...

ali on me došao vidjeti tek kad je dijete roðeno.

I mi smo... Ali redovnice su sjedjele na drugom kraju i slušale sve što smo govorili.

On je rekao da mogu bebi dati njegovo prezime i...

da je razgovarao o tome s nadstojnicom... Ali onda...

Onda... on je otišao. Nije dobio pisma koja sam mu pisala.

One mu ih uopæe nisu poslale.

Nikad nije dobio pisma koja sam napisala, a ni ja nisam dobila njegova.

Tako sam ga izgubila.

Bila bih se udala za njega. Voljela sam ga.

Redovnice su sreðivale smještaj nezakonite djece u sirotišta,

a èesto su i davana u udomiteljske obitelji i usvajana.

Majkama se èinilo da nemaju drugog izlaza, osim da predaju svoju djecu.

Ništa ne može pripremiti neudanu majku na iznenadan gubitak djeteta,

kojeg je voljela i hranila, ponekad i gotovo godinu dana.

Imao je samo deset mjeseci, kad mi je ona jednog dana rekla:

"Èim završiš s hranjenjem, doði u moj ured. Danas ideš kuæi."

Još sam bila dojila bebu u to vrijeme...

A ona je... Pitala sam: "Mogu li se vratiti

i bebi reæi zbogom?"

"Šta on zna? Ništa! Samo æeš ga uznemiriti.

Ne idi tamo. Auto veæ èeka."

Pitala sam: "Zar nemam vremena oprostiti se?"

"Nemaš vremena oprostiti se!"

U irskim selima je stigma roðenja nezakonitog djeteta bila tako velika,

da su mnoge majke bile odbaèene od strane svojih obitelji.

Nakon što su je odvojili od njenog sina, Christinu su odvezli u rodno selo Carrigan

u grofoviji Galway.

Moj otac je došao do kapije, s moja dva mala brata i mojom sestricom...

I... stali su, a on me pitao: "Šta ti tražiš ovdje?"

Rekla sam: "Hoæu kuæi."

"Neæeš uæi u ovu kuæu! Neæeš u ovu kuæu. Osramotila si nas.

Nisi èista u glavi! Sigurno si munjena kad si donijela dijete na ovaj svijet!

Zaslužuješ... kaznu."

Kazna je bila smještaj u jedno od deset irskih "magdalenskih prihvatilišta".

Te ustanove, koje su vodile èasne sestre raznih redova, poput "Reda Dobrog Pastira",

podizane su u 19. stoljeæu na periferiji Dublina, Limericka i drugih irskih gradova.

Nazvani po Mariji Magdaleni, prostitutki koja se pokajala i kojoj je Isus oprostio,

prvobitna svrha tih magdalenskih domova bila je kažnjavanje i preodgoj "palih žena",

koje su prodavale svoja tijela za seks.

Ali 1940-ih veæina štiæenica bile su neudane majke.

Meðutim, neke djevojke su tamo slane i samo zbog sumnje da su izgubile nevinost.

Martha Cooney je odrasla na jednoj farmi u grofoviji Roscommon.

Kad sam imala èetrnaest godina, poslali su me jednom roðaku kao ispomoæ na farmi.

I... on me poveo sa sobom na neki... poljoprivredni sajam...

I... puno je popio...

Na povratku kuæi on me seksualno iskoristio.

Isprièala sam jednom drugom roðaku šta se dogodilo,

a taj roðak je stvar prijavio.

Jako brzo su me se riješili.

Najveæi grijeh u Irskoj, osim roðenja vanbraènog djeteta,

bio je govoriti o tome. Nisi smio dozvoliti ni da ti susjed to sazna.

Samo te se riješe. Da nema prièe. Samo da nema skandala.

Htjeli su biti sigurni. Pa im je najsigurnije bilo...

škartirati te daleko u Dublin. Shvaæate?

1941. su èetrnaestogodišnju Martu

doveli u jedan od irskih glavnih magdalenskih domova,

koji je pružao siguran smještaj stotinama žena.

Djevojke koje su se zaputile u te ustanove,

nisu imale pojma kakva ih sudbina tamo èeka.

Phyllis Valentine je odrasla u jednom sirotištu u grofoviji Clare.

Kad je imala 15 g., rekli su joj da joj je Crkva našla posao u jednoj praonici rublja.

Pošla sam s redovnicama i jednim sveæenikom u Galway.

Neæu to zaboraviti dok sam živa. Otvorila se ta velika, velika kapija...

Mogao si vidjeti samo te rešetke na prozorima, debele visoke zidove...

Kad smo prešli šljunèanu stazu, izišle su dvije ili tri redovnice

i jedan sveæenik je izišao. Mislim da je on bio biskup... nosio je crvenu odoru.

Prišao je k meni upoznati me. Onda su me uveli u neki jako dug hodnik...

Još uvijek oèajnu nakon odvajanja od njenog sinèiæa,

Christinu Mulcahy je obitelj poslala u jedan magdalenski dom u Galway,

kojeg su vodile sestre milosrdnice.

Osjeæala sam se kao... mislila sam da æu poludjeti.

Bila sam... puna mlijeka...

Nisam znala... kako æu objasniti redovnicama ono što sam osjeæala.

Osjetila sam vruæicu, da mi cijelo tijelo gori i...

Bila sam bolesna. Mislim da su me lijeèili oko tjedan dana.

Kad sam izišla od tamo, oduzeli su mi odjeæu

i navukli su na me onaj smeði... stari smeði grubi materijal.

Oduzeli su mi odjeæu

i dali mi onu užasnu, ružnu, sumornu...

kao neku uniformu, valjda.

Ta odjeæa je bila bezoblièna i zamišljena da vas uèini što je moguæe ružnijom.

Rekla mi je da moram odsjeæi kosu, jer je bila duga.

Rekla je da ne dozvoljavaju dugu kosu i da je moram odsjeæi,

ali ja sam je lijepo svezala u rep.

Željela sam imati dugu kosu.

Mislim da sam poèela plakati kad su mi rezali kosu.

Odrezali su je do ispod mojih ušiju.

Baš kao što je Marija Magdalena, prostitutka pokajnica,

morala odbaciti svoju seksualnost za spas duše,

tako su morale i te djevojke da bi ušle u magdalenski dom.

Zvali su ih "pokajnice".

Ostrižena kosa i smeðesiva uniforma: malo šta se promijenilo od viktorijanskih vremena.

Njihova kazna je bila besplatan rad u magdalenskim praonicama rublja.

Posao je bio simbolièan:

èišæenje od grijeha pranjem prljavog rublja.

Radile smo neprestano.

Posao je bio jako težak jer smo morale biti nagnute nad velikim lavaboima.

Prale smo, trljale... ovratnike i manžete...

Takoðer smo peglale jako, jako teške, uštirkane prekrivaèe za oltar

i sveæenièke albe.

Dobila sam proširene vene od peglanja u svojoj 15-oj godini.

A govorili su mi kako je to jako privilegiran posao.

Pitala sam hoæe li mi platiti, nakon prvog tjedna kako sam tamo radila.

Samo su me ismijale. Zbilja su se smijale.

Osjeæala sam se poniženo.

Onda se èasna okrenula i rekla mi da sam sad tamo

i da æu tamo ostati dok netko ne doðe i "izvuèe" me.

Mislila sam da æu tamo ostati šest mjeseci i da æe mi dozvoliti da vidim svoje dijete.

Èim sam došla, strpali su me u praonicu.

Stalno sam pitala: "Šta mislite kad æu iæi kuæi? Kad æu iziæi odavde?"

Onda mi je jedna djevojka jednog dana rekla: "Jednom kad uðeš ovamo, nema više izlaska."

Magdalenska prihvatilišta bila su odsjeèena od vanjskog svijeta.

Vodile su ih redovnice koje su svoje živote posvetile služenju i štovanju Boga.

Nekim pokajnicama nije reèeno zašto su poslane na rad u praonice.

Phyllis Valentine je istinu otkrila nakon nekoliko godina što je bila zatvorena.

Kad sam bila mlada govorili su mi da sam zgodna.

Neke od cura su mislile da sam prilièno zgodna. Imala sam lijepu kosu.

Jednom sam pitala sestru zašto su me direktno iz sirotišta poslali u magdalensku praonicu.

A ta sestra mi je rekla: "Lijepa si kao slika."

Nisam dobro èula šta je rekla pa sam je zamolila da ponovi.

I ponovila je: "Lijepa si kao slika."

Rekla je: "Redovnice su te poslale ovamo jer su se bojale da æeš otpasti."

"Otpasti" je znaèilo "zatrudnjeti", a onda bi one morale hraniti još jedna usta.

Zato je bilo najbolje da me pošalju u magdalensku praonicu,