Adormidera

20 GODINA KASNIJE

U boju nema slave.

Samo proganjajuća sjećanja i kajanje.

Pravilo je vrlo jednostavno.

Morate ubiti da biste preživjeli.

Kada je sve gotovo…

molimo se Bogu za oprost.

Tristane.

Tristane.

Gotovo je. Napokon je gotovo.

Nikad nisam sumnjao u Ivora.

Kao i ja, rođen je u porodici ratnika.

Nikada ne bismo mogli pobjeći od svoje sudbine.

Zastrašujući je trenutak

kada pogledate oko sebe nadajući se da će se barem još jedan od vaših ljudi

vratiti kući svojoj porodici.

Da.

Izgleda da smo danas izgubili mnogo dobrih ljudi.

Hrabre ljude

koji su se borili, koji su žrtvovali svoj život za ovu zemlju.

I sav taj puk koji je uvučen u ovu bitku,

ne svojom krivicom.

Nikada više neće moći zagrliti svoje žene ili djecu.

Što to radiš?

Vrijeme je za povratak kući.

Kako ćemo stići tamo?

Hodat ćemo, zasad.

Hodati? Jesi li poludio?

Odavde do Falcourta ima 160 km.

Rekao sam zasad.

I što onda?

Moraš mi vjerovati. Gle, znam nekoga ko nam može pomoći.

On je dobar prijatelj i ne živi daleko odavde.

Moraš mi vjerovati.

Hajde.

Prihvaćanje je jedini put naprijed.

Znao sam da se neće biti lako vratiti kući.

Zapravo smo prešli mnogo više od 160 kilometara.

Tristane, nebesa.

Izgledaš kao da si se vratio iz pakla.

Vidim da te je barem moj mač održao u životu.

Itekako.

Ti si dobar kovač. Rekao bih najbolji kog sam imao.

Hvala.

No mislim da nisi došao čak dovde zbog toga.

Znam da mnogo tražim od tebe.

Ali trebaju nam dva konja da se vratimo u Falcourt.

To su jedina dva koje imam.

Razumijem, ali vratit ćemo ih za nekoliko dana. Imaš moju riječ.

Oče! Oče! Majka kaže…

Znam. Vrati se unutra. Odmah dolazim.

Oče, ko su ti ljudi s kojima razgovaraš? Zašto su prekriveni krvlju?

Ne boj se, ova dvojica su vrlo hrabri ljudi.

Upravo su vodili žestoku bitku.

Ovdje su zaštititi nas i našu zemlju.

Sada idi unutra. Odmah dolazim.

Pa, Tristane, uvijek si bio čovjek od riječi.

-Spremit ću konje za vas. -Tristane.

Znala sam da ćemo se jednom opet vidjeti.

Mogli biste nam se pridružiti i na večeri.

Ne prije nego što se odmah operete. Vas dvojica smrdite gore od konja.

Hajde, natrag unutra.

Postojao je netko na koga sam se uvijek mogao osloniti.

To je bio ovaj čovjek.

Arn je po zanimanju bio kovač.

Napravio je oklope i mačeve za naše ljude.

Dobio je dopuštenje suzdržati se od bitke.

Ali nikad nisam razumio zašto se više ne želi boriti.

Sve do danas.

Pridružite nam se.

Tog dana sam shvatio da ima razlog za život.

Nadam se da ste gladni.

Philberte, jedi.

Učinio si pravu stvar odustajanjem od borbi.

Sad kad je okršaj završio,

mislite li da će mir opet biti uspostavljen na sjeveru?

Vrlo je malo ljudi preživjelo.

Bila je to žestoka bitka koja je trajala tjednima.

Zašto ste ostali ovdje? Mogli ste svi biti ubijeni.

Ovo je naš dom. Svi smo ovdje rođeni i tu ćemo umrijeti.

Jedi, draga moja.

Molim vas, poslužite se još malo.

Moramo uskoro nastaviti put.

Obojica ste mrtvi umorni. Nema smisla krenuti bilo gdje danas.

Sve što mogu ponuditi je staja.

Nije mnogo, ali možete se odmoriti i krenuti sutra ujutro, u zoru.

Bilo bi lijepo spavati unutra za promjenu.

Uvijek, stari prijatelju. Uvijek.

Ko ste vi? Što želite?

Ovo je naš teritorij.

Dobro, onda ćemo otići.

Ne, ne, ne.

Sada kada ste koristili našu zemlju za odmor, morate platiti.

Ali nemamo novac.

Onda ćemo vam uzeti konje!

Uzeti nam konje? Nema šanse.

Bojim se da nemate pravo glasa po ovom pitanju.

Konji ostaju s nama. Nećete ih dobiti.

Stanite!

Tristane, Ivore.

Ovi ljudi misle da nam mogu uzeti konje samo zato što smo prešli njihovu zemlju.

Nismo znali da je ovo vaša zemlja.

Ako spustite oružje, otići ćemo.

Ne, bez plaćanja bojim se da nećete.

Hajde.

Ako zaista želite naše konje, morat ćete ih zaraditi.

Sve na ovoj zemlji je naše!

Bojim se da to ne ide tako.

Dakle, želite da se borimo protiv vas?

Ne, nema potrebe prolijevati još krvi.

Imat ćemo dvoboj. Vaš najbolji čovjek protiv bilo kojeg našeg.

U redu, uzet ćemo i vaše konje.

Ragnare!

Pa, koji od vas bi danas želio umrijeti?

-Ja ću se boriti s njim. -Ne, Tristane.

Ostavi ga meni.

Riame, koplje.

Sredi ga, Reeve!

Hajde, Reeve! Ubij ga!

-Bori se! -Hajde! To!

Ne plaćam ti sprovod, dečko.

-Ne. -Dokrajči ga!

Evo, hajde!

-Sredi ga, sredi ga! -Ne, ne!

-Hajde! -Sredi ga!

To, Reeve! Sredi ga!

Samo ga dokrajči!

-Dokrajči ga! -To!

-Hajde, Reeve! -To!

To!

Hajde, Reeve!

Ustani!

Ustani! Ustani!

Ustani! Ustani!

Što je s tobom? Hajde!

Ustani! Ustani! Ustani!

Ustani! Ustani!

Ustani!

-Ustani! Ustani! -Idi tamo i bori se!

-Ustani! -Hajde!

Dokrajči ga odmah! Sad! Sad!

Hajde sad! Ustani!

-To! -Ustani!

Pokaži mu!

To! Ustani!

Hajde, možeš ti bolje od toga!

Odmah ga dokrajči!

-Dokrajči ga! -Ustani!

Lijepo! Lijepo!

Ustani! Ustani!

Ne! Ne! Ne!

Hajde, Reeve! Ustani!

Ne!

-Uspio si! -To!

Hajde, momci, idemo.

Trebaš zahvaliti svojim sretnim zvijezdama.

Ragnar nikada ne gubi borbu.

Pa, uvijek postoji prvi put.

Hajde, idemo.

Siguran sam da ćemo se uskoro opet sresti i uzeti natrag ono što je naše.

Nije bilo u najugodnijim okolnostima,

ali svakako je bilo dobro upoznati Jodasa, Reevea i Rothgara usput.

Pretpostavljam da su oni posljednji preživjeli sa sjevera.

Odlučili smo zajedno putovati natrag.

Tako, ako naiđemo na još neku nevolju tokom našeg putovanja,

imali bismo mnogo veće šanse za preživljavanje.

Pod vladavinom lorda Williama,

svi ljudi u Midlandu moraju se ujediniti i boriti se za zaštitu naše zemlje.

Iako nismo bili poraženi,

previše je života izgubljeno.

Kad ste jedan od samo pet muškaraca koji se vraćaju kući,

nema osjećaja pobjede.

Hvala. Čuvat ću ga.

Da sam samo znao

u kakvu će me nevolju uvući ta nevina gesta.

Nakon dva dana putovanja, gotovo bez sna,

konačno smo bili blizu.

Vjerovatno bismo stigli do zalaska sunca sljedećeg dana,

da nije bilo Jodasa, koji nas je uvjerio da posjetimo lorda Williama.

Predstavite se.

Moje ime je Tristan od Leona.

Mi smo preživjeli iz okršaja na sjeveru.

Zahtijevam razgovarati s lordom Williamom.

Dok smo prolazili kroz vrata, nismo vjerovali svojim očima.

Lord William nije poslao nikoga od svojih ljudi u borbu.

Činilo se da svi unutar utvrde nisu svjesni onoga što se događa na sjeveru.

Ajme, ajme, hrabri čuvari Falcourta.

Zaštitnici kraljevstva.

A ti.

Ti si sigurno Tristan od Leona.

Čuo sam za tebe.

-I dalje si nasljednik trona. -Uvijek.

Čovjek ne vrijedi ništa bez odanosti.

Pa…

reci mi. Što vas dovodi ovamo?

Sjever je očišćen, gospodaru.

Kao što vidite, pretrpjeli smo veliki gubitak.

Zaboga, je li ovo sve što je ostalo od vas?

Nisam ni zamišljao da je prijetnja na sjeveru tako ozbiljna.

Bojim se da smo brojčano nadmašeni, gospodaru.