Tolkien

RIJEKA SOMA, FRANCUSKA I. SVJETSKI RAT

Gospodine? Kamo ćete?

Uz crtu, pronaći prijatelja.

Ako se ne vratim, znaš kamo poslati moje stvari.

Ma, čekajte...

Gospodine, čekajte!

Tolkiene, gospodine!

Gospodine, nemojte, molim vas. Treba vam odmor.

Ne, dobro mi je.

Vrati se u vojarnu i tamo me pričekaj.

Gospodine, stvarno morate leći.

Doktor kaže da se groznica može pogoršati. Stvarno...

Čujte, Hodgese, ostanite tu. To je naredba.

Prekrijte lice, gospodine! Ne dižite se!

Ta je voda bila hladna.

Morate se grijati, gospodine.

Dugo je putovanje do fronte.

Mislim da noć neće biti dobra prema nama, gospodine.

MLIN SAREHOLE, ENGLESKA

Bori se, čovječe! -Previše ih je!

Trebaju nam pojačanja!

Uzmi barjak!

Da, imam barjak!

Zaustavite ih! Pobjeći će nam!

Gdje je Tolkien?

Gdje je on? -Tolkiene!

Molio sam se za jaku teretnu mazgu da pomogne nositi kutije, i gle,

molitve su mi uslišene.

Kamo idemo?

U Birmingham. Idi u sobu i spakiraj se.

Što? Zašto? -Jer ja tako kažem.

Jer nam je velečasni Francis našao smještaj.

Vrlo je velikodušan.

Nađi kutiju i skupi svoje svari.

Ne želim u Birmingham.

Slušajte, obojica.

Mi...

Dođi ovamo, Hilary.

Momci, čekaju nas teška vremena

i imamo sreće što nas Crkva podržava.

Kako više nemate oca...

Ronalde.

Ronalde!

Ubi bene ibi patria. Sjećaš se toga, mili moj?

Gdje ti je sreća, tu ti je dom.

Naći ćemo svoje mjesto, srdašce, hoćemo.

Pohrani sve ovo u svoje srce.

Dobro pohrani i ostat će zauvijek. Obećavam ti.

Momci, slušajte me.

Znate li što su to potrebite okolnosti?

Ono u čemu smo mi?

Dok sam bila djevojčica, svi novi romani počinjali su ovako.

S obitelji dobrih i hrabrih ljudi

koji se odjednom nađu u potrebitim okolnostima.

Kako su bježali?

Nailaskom na neko čudesno blago.

Ili pak sklapanjem dobra braka.

Ja ne mislim sklopiti brak.

Pa, onda će morati biti blago, zar ne?

Ali ljudi ne pronalaze blago, majko. Ne u stvarnom životu.

Tebe se ne može zavarati, zar ne, Johne Ronalde?

Recimo samo da postoji blago,

a postoji i blago.

I ostanimo na tome.

Počnimo, Ronalde.

Zemlja se zatrese od težine zmaja

kad počne gmizati prema vodi,

a oblak otrova razleti se pred njim

kad on frkne i rikne!

Ali Sigurd je čekao da zmaj gmizanjem naiđe nad jamu,

a onda mu zarije mač pod lijevo rame

i ravno u srce.

Zmaj počne lamatati repom sve dok se kamenovi ne razbiju,

a drveće ne razlomi oko njega.

A onda progovori, u smrtnom hropcu,

i reče: "Ma tko bio ti koji me sasiječe,

ovo će ti zlato donijeti propast, a propast i svima koji ga posjeduju."

Sigurd reče:

"Ne bih ga ni taknuo,

čak ni da njegovim vađenjem od smrti se izbavim.

Ali svi ljudi umiru,

a nijedan hrabar čovjek ne da smrti da ga strahom otjera od želje."

Znaš li kako apsurdno zvučiš?

Stvarno? Još sam smješniji na latinskom.

Znaš li što to znači? Beznačajna bradavica.

Ne.

Smatram da sada zvučiš kao pijani paun, blesane.

Zdravo, majko. Donijela si mi marke? -Zdravo, majko.

Gdje si ih stavila?

Gospodine?

Morat ću nastaviti.

Plin! Gospodine, plin.

Zanima me vidjeti momke.

Pa, momci, imao sam pravo.

Ona je pregolema zvijer, silnih, ljuskavih stopala,

s najizbočenijim kljovama koje sam u životu vidio.

Ona žvače nešto što mi izgleda kao bedrena kost malog dječaka.

S druge strane, ima torte.

King Edward's? To je vrlo dobra škola.

Pa, to su vrlo bistri momci, gospođo Faulkner.

Vrlo vrijedni.

Nakon Afrike, majka ih je odgajala kod kuće

i sad tečno govore mnogo jezika.

Da, ali mislim na društveni vid.

Momci, miješat ćete se s kremom uglednih porodica Birminghama.

Povelika promjena nakon Afrike, ne bi me čudilo.

Oni žive u Engleskoj

daleko dulje no što su bili u Bloemfonteinu.

Nije li tako, momci?

Da, jedva da više i nosimo koplja.

Teško ih je smjestiti, zar ne?

Imali su pokoji privremeni dom.

Ono što im treba je, naravno, civilizacijski utjecaj

stabilna i profinjena okoliša.

Poput vašega, gđo Faulkner.

Ako imam manu,

to je prevelika velikodušnost prema mojim mladim stanarima.

Prevelika privrženost.

Edith, također siroče, doživljavam kao vlastito dijete.

Ustajte, novi čovječe.

Tolkajn.

Kaže se kin, gospodine.

Što? -Izgovara se Tolkin, gospodine.

Ne Tolkajn. Ispričavam se.

Sjednite.

Kad smo već jutros tako osjetljivi na izgovaranje,

možda biste se udostojili izvaditi primjerke Chaucera.

Gospodin Tolkien smije držati korak koliko god može.

Mackintoshe. Počnite.

Za ime svega. Goodson-Thomase.

Wisemane.

Gospodine Tolkien.

Dodaj Tolkienu. Van, široko!

Budalo!

Ne govori. Da ni riječ nisi rekao.

Što ako me nešto pita?

Neće.

Ne zanimaš ga ti.

Uđite.

Zar vi to vjerujete da ja nemam pametnijeg posla

od presuđivanja u vašim razmiricama?

Ne, gospodine. Apsolutno ne.

Odnosi na koledžu kamen su temeljac učenosti.

Zar ne kažemo tako u King Edward'su?

Ravnatelju, s poštovanjem, Gilson i ja smo samo igrali ragbi.

Pomalo silovito, priznajem, ali...

Muškarci trebaju biti drugovi. Odakle god da potječu.

Od najvišeg

do najnižeg.

Vi i majstor... -Tolkien.

Zorno ćete to pokazati ostatku škole.

Sve ćete raditi zajedno do kraja polugodišta.

Ali, gospodine... -Sve.

Da, gospodine.

Pretvorio nas je u suborce. -Nije li to pretjerano?

To je nemoguć standard. Smišljen je da me ponizi.

Ne ponižava li i mene? -Ti si nebitan.

Zašto stalno to govoriš? -Jer je istina.

Ne, slušaj. Možda nisam ugledna podrijetla...

Ne zato, idiote. Nebitan si ravnatelju.

A ti nisi? -Ne.

Jer si poseban.

Jer sam njegov sin.

Molim te, ne prestaj, Edith.

Christophere, dragi. -Gilsone.

Christophere, sjedi mirno.

Gilsone, ne budi smiješan. -Christophere. Sjedni.

Stani! -Chrise, sjedni.

U knjižnici smo. Christophere, sjedni.

Što?

Idemo na čaj.

Pa? -Pa...

Valjda, budući da sve trebamo raditi zajedno...

Ostat ću ovdje, hvala ti.

Kako ti odgovara.

Nije htio s nama.

Robert je htio reći to

da je, uz malo prijateljskog poticaja,

sada priznao da je za ovu kaznu kriv on sâm, a ne ti,

pa bi ti se htio iskupiti pozivom na čaj.

Trebalo bi ti laskati, zapravo.

Tvoja ga je domišljatost uzrujala.

Uzrujala bi i tebe, kad bi imao oca poput Gilsonovog.

Ocjene mu samo trebaju pasti ispod jednog učenika godišnje...

To nije isprika, ali...

Dođi.

Daleko je zabavnije od sjedenja uz hrpu starih knjiga.

Volim knjige.

Kao i mi.

Geoffrey Bache Smith.

John Ronald Reuel Tolkien.

Gospodo. Pomisao. -Tolkiene.

Zamislite da uđete u Barrow's

i zateknete mene kako čuvam vrata s vrlo velikim štapom...

Kamo ovo vodi?

I kažem: "Tu nema potrebe jesti tortu. Već jesam.

Zapravo, toliko da mi se smučilo."

To je narav roditeljskog autoriteta.

"Ja sam to učinio. Zaključio sam da je loše.

Sad ću tebi onemogućiti da to učiniš."