The first 200 lines.
SO I VATRA
Bazirano na priиi "ARAL" TOMA BISELA
Molim te, moraљ popiti иaj. Izvoli. Skini ovo.
Moћeљ li nagnuti glavu? Malo. Tako je.
Lepo te opet sresti.
Zahtevam da me oslobodite. Odmah!
Pij, molim te. - Ne, hvala. - Moћda je иudna ukusa,
ali жe ti pomoжi da se navikneљ na visinu. - Ne zanima me.
Иaj je napravljen od liљжa koke. - Hoжu da mi skinete lisice.
Ogrebala si jednog mog иoveka, a drugog ujela. - Ponosna sam na to!
Zato i nosiљ lisice!
Mogu li ih sada skinuti? Pogledaj me!
Pogledaj me. Mogu li ih sada skinuti? - Moћeљ!
Molim te, spusti љolju.
Tvoje ruke...
Je li ovako bolje? - Zahtevam objaљnjenje.
Sve жe ti biti jasno. - Kad жete mi vratiti pasoљ?
Nisam siguran. - Kad mogu da idem? - Ni za to nisam siguran.
Gladna sam. Nisam jela joљ od leta.
Pre 30 sati.
Hvala.
Izvolite. Uzmite stolnjak. - Hvala. - Ћelite li neљto drugo?
Ne, imam straљan dћetleg kad se prejedem na noжnim letovima.
Ostavite mi samo sok od jabuke. - U redu. - Hvala.
Srce? Mogu li dobiti joљ jednu иaљu љampanjca? - Иetvrtu?
Sviрa mi se to љto brojiљ ono љto je dobro za mene.
I joљ jednu za moju atraktivnu saputnicu.
Profesorka Somerfeld. L A U R A Somerfeld.
Hvala.
Hajde da slavimo.
Љta da slavimo?
Moћe li joљ jedna иaљa za dr Majera,
koji se nalazi tamo, preko puta?
Putujemo zajedno. Moramo se zagrejati za put pred nama.
Ja жu dupli burbon. Иist, bez leda.
A kakva ste to vi vesela druћina?
Mi smo nauиna delegacija.
Ona je profesorka Laura Somerfeld. Naљ neustraљivi voрa.
Idemo sa Ujedinjenim Nacijama.
Da pogledamo ekoloљku katastrofu.
Katastrofa "Beli рavo". - Nisam иula za to.
Beli рavo жe uskoro biti dobro poznat.
Dr Kavani!
Fabio.
Moћeљ me zvati Fabio.
Izvini.
Mogu li ikako promeniti mesto?
Ћao mi je. Puni smo.
Ћao mi je љto ne mogu pomoжi.
Profesorka Somerfeld. Slatko spavajte.
Zovi me Laura.
Koliko je sati po lokalnom vremenu?
Ne znam. - Ja жu vam to napraviti. - Hvala vam.
Kako se zove иovek koji жe nas doиekati? - Helmholc.
On je iz Ministarstva poljoprivrede i okoline
i dolazi u pratnji dvoje ljudi...
Koji...
Ne mogu ovo da proиitam. To je moj rukopis.
Ne razumem. Ћao mi je.
Ne. Nema signala.
Ni kod mene ne radi.
Traћiжemo od njih lokalne telefone.
Moje aplikacije mogu biti od koristi. - Poput? - Mog dnevnika.
14. april...
Sala za dolaske, red za useljenike.
Red je... letargiиan.
Trom...
apatiиan... na umoru.
Dobro sam to rekao, zar ne?
I иekamo.
I gledamo. Gledamo. Ljudi gledaju u nas.
Kao da se takmiиe na svetskom prvenstvu u gledanju.
Dr Majer, zaљto nas gledaju?
Kad ja pogledam u njih, ne odvrate pogled.
Gde je moja prtljag? - Ni moj ne izlazi.
Jebote! Zaboravio sam da spakujem иetkicu za zube.
Nisam poneo иetkicu za zube.
Sranje.
Dobro. Hvala. - Hajdemo samo.
Da. Deљava se.
Pa...
Siguran sam da жe izaжi svakog trenutka. - Da, naravno.
Gde su? Potvrdio si planove za dolazak, Kavani?
Je li tako? - Da!
Jesam. - Da pogledam kod iviиnjaka? - Ne. Drћimo se skupa.
Neko жe doжi, pre ili kasnije.
Zdravo. Izvinite љto kasnim. Ja sam. Dobrodoљli.
Profesorka Somerfeld, dobrodoљli. - Zdravo!
Dr Kavani, dobrodoљli. Vi mora da ste dr Majer.
Dobrodoљli. Da li je let bio ugodan?
Da. Bilo je dobro. Patimo malo od dћetlega. - Razumem.
Izvinite, nisam se predstavio. Aristid iz Ministarstva. - Aristid?
Da, Aristid. Ministar i njegova grupa se izvinjavaju.
Doљlo je do promene planova. Ministar je veж u Oruru
i ћeli da idete tamo direktno njegovim avionom.
"Oprostite, dobri ljudi,
ali smo prisiljeni naжi se sa vama u Oruru u toku dana."
Na zaglavlju piљe Unutraљnja Kontrola.
Zar naљa veza nije Ministarstvo poljoprivrede i okoline?
Doљlo je do greљke. Ovo ne bi trebalo biti ovde. - Greљke?
Da. Ovo je greљka...
Niste trebali znati, ali sad sam primoran.
Ministar je povezan sa ustanovom za osiguranje.
To pokazuje njegovu vaћnost unutar vlade.
Ali i dalje nema naљeg prtljaga. - Ne brinite ni o иemu.
Moji momci жe se pobrinuti za sve. Proveљжe vas kroz obezbeрenje.
Bez provera, bez pasoљa. Trebaju mi samo tagovi vaљih prtljaga
i odneжemo ih direktno do aviona.
Zvuиi sjajno.
U redu. Idemo.
Bojim se da vas moram ostaviti ovde. - A naљ prtljag? - Utovaren je.
Kako ste ih tako brzo natovarili? - Nismo mi nemaиki aerodrom. Efikasniji smo.
Nije me briga za majice, veж za opremu.
Mi жemo brinuti za to. Sreжan put.
Molim vas, uрite.
Gladna sam.
Izvinjavam se. Pojeo sam pola.
Hvala.
"Za jednog previљe, premalo za sve".
Zvuиi mi poznato. Ko je to rekao?
Aleksandar Veliki.
Jednom prilikom je njegova vojska crkavala od ћeрi
i peљadinac je doљao sa љljemom punim vode
koju je kap po kap sakupljao nedeljama.
Dao je je Aleksandru, a on je je prosuo.
I onda je rekao to. "Za jednog previљe, premalo za sve".
Neжe biti lako tamo.
Biжe sve u redu sve dok imam opremu.
Sve dok imamo testeninu al dente i bele tartufe
i punaиko vino.
I vinograde u planinama.
I poћudne uzvike vinarica... - Kavani, ti si pesnik.
... sve жe biti u redu.
Molim vas, izaрite.
Љta je ovo? Ko su ovi ljudi?
Ja ne izlazim.
Gde je ministar? - Molim vas, izaрite.
Ne, ne, ne. - Љta je ovo?
Pod naљom ste zaљtitom. Imamo sigurnosni problem. - Ko ste vi?
Ja znam ko sam. - Ko vas je poslao? - Neжu da vam kaћem.
Ja sam profesorka Somerfeld i voрa sam ove delegacije.
Pod zaљtitom smo naљe vlade. - Da. I?
I pod zaљtitom smo Ujedinjenih nacija. - Znam.
Izaрite, molim vas. Иekaju vas auta. - A naљ prtljag?
Ne diraj me. Ne ћelim da idem. Ostaжu ovde!
Ne idem sa vama! Ne diraj me!
Svi ste vi moji zarobljenici!
Drћi ovog drkadћiju!
Dr Majer!
Dobro, dobro...
Hajde!
Ne!
Dr Majer, ne opirite se. Povrediжe vas. Prestani da se opireљ!
Predajemo se! Stanite!
Majeru?
Idemo, idemo!
Skloni ga. Hajde, skloni tog drkadћiju.
Ne diraj me.
Znaиi...
Ovo je otpoиetka planirano? - Da, na neki naиin.
Zaљto ste nas oteli? Љta planirate?
Sve жe doжi na svoje. Sve zavisi od vas.
Nema sumnje da naљ nestanak nije prijavljen naљoj ambasadi.
Veж su u reћimu krize. Ali to je nevaћno,
jer neжe biti pregovora.
A delegacija koja nas je trebala doиekati? Jeste li i njih oteli?
Ne. Oni su sa lakoжom podmiжeni.
Ne uћivam u ovome. - Ne odobravam nikakav mito.
Uиini mi jednu uslugu! Ne pokuљavaj da spasiљ
umoran svet. - Volela bih da znam tvoje ime.
Sve dok nosim ovu masku, nemam ime.
Ali znam lice ovog gdina.
Krause, skini masku.
Kompromitovan si, zar ne?
Kraus? Rekao si da se zoveљ Aristid.
Ako se ovde uzimaju u obzir иinjenice, nije Aristid.
Znaиi, jeste Kraus. - I jeste i nije.
Kako si tako brzo doљao ovde?
Mi imamo svoje naиine. - A ko ste to "mi"?
"Mi" smo zapravo ja. Ja sam mozak.
Ja predvodim delegaciju. Odgovaram za njene иlanove.
Gde su oni? Jesu li dobro? - Uveravam te da su dobro.
Ne prihvatam uverenja od neidentifikovanih ljudi
bez imena i lica. Smesta ћelim da ih vidim. - Nadam se
da жe doжi trenutak kad izmeрu nas neжe biti tajni.
Dr Arnold Majer i dr Fabio Kavani su ovde.
Kako je dr Majer? Videla sam da su ga povredili.
Ima modrice, ali je miran. - Љta to znaиi?
Kako je dr Majer dokazao da je borben,
morali smo malo umiriti njegov heroizam.
Krause, zaљto ne pokaћeљ profesorki hranu koju bi trebala izbegavati.
Hajde, pogledaj.
Nemoj jesti ovo,
иak iako ti to ponude uz najtoplije gostoprimstvo.
Dao si to mojoj delegaciji? - Nismo mi niљta. Naљi gosti su to pojeli
i onda su dobili lokalni oblik... - Љta im se desilo?
Reci to. - Proliv. - Krause...
Pokaћi goљжi njene odaje.
Ћivot u kolicima ima svoj komfor, ali nije uvek tako.
Razumem. - U redu je, jednog жu dana opet hodati.
No comments yet. Be the first to leave one.