The first 200 lines.
saka978
Mi svi imamo drugačije priče za ispričati.
Ponekad o istim događajima.
Sigurno,
kad su dobra vremena, možemo se svega sjećati na isti način.
Ali kad su vremena teška,
kad se nešto dogodi o čemu nije lako govoriti čak i pogledati,
tada se moramo boriti
da otkrijemo istinu.
Aubrey,
ljubavi moja...
Imao sam taj osjećaj, kao da će se nešto loše dogoditi.
Čini se kako sam bio u pravu.
Nisam trebao otići.
Mislio sam da bježim od toga što ti ne mogu pružiti
ono što sam htio.
Ali ispostavilo se...
Bježao sam od samog sebe.
Samo mi dopusti...
da završim pismo.
Kome to pišeš?
Obitelji, kući u Lousiani.
Uvijek sam htio otići tamo.
Zašto?
Čuo sam da je hrana dobra.
Ova strijela,
da nije tvoja slučajno?
Može biti.
Borba je završena? -Za sada.
Ali vi se uvijek vratite. -Ja nisam s njima.
Nisam mogao izvršiti zapovjedi. Gotov sam.
I ne znam što mi je sada činiti.
Nije to ni važno.
Možeš otići.
Vrati se obitelji.
Oni ljudi u odorama
nisu previše ljubazni prema dezerterima.
Ako se vratim sada, dovest ću obitelj u rizik.
Onda kreni drugim smjerom.
Dalje na zapad.
To je pozivnica?
Ako ti je potrebna.
Oni te neće ubiti.
To je olakšanje.
Možeš li... možeš li im reći da se zahvaljujem?
Razgovarao sam s drugima o tvom ostanku.
Za neke će trebati vremena da te ne vide kao neprijatelja.
Pa, pretpostavljam da vodimo primjerom
Hvala što mi pomažeš,
što mi daješ utočište.
To je mjesto gdje odeš naći mir.
Gdje je sigurno.
Nauči me više tih riječi.
Sve dok me ne naučiš nešto od svog.
Htio sam biti koristan
praveći oružje koje me pogodilo.
Calian, što nije u redu?
Imam neke vijesti.
Iz grada?
Od šerifa koji je slao tvoja pisma.
Dobio je poruku iz Louisiane.
Od moje obitelji?
Znam da si otišla,
ali ipak moram to činiti,
pisati ti.
Možda je to način da sačuvam sjećanje o tebi.
Da podsjetim sebe na nas.
Možda da ispričam ovaj dio naše prošlosti.
Ti si sigurno Augustus. Calian reče da ćeš doći.
Šerife.
Sjedni. Hoćeš vode?
Hvala.
Moja sućut
zbog tvoje obitelji.
Nije tvoja krivica.
Što nisi bio tamo. Kod kuće.
Šerife, došao sam se predati zbog dezerterstva.
Zatvor ili
streljački vod.
Teške posljedice za dezertiranje.
Svjestan sam toga.
Dakle optužuješ sebe.
Ne mogu provesti život kao bjegunac.
I imam nekoga gore sada tko me gleda s visoka.
Neću je opet iznevjeriti.
Hoćeš li me odvesti u Fort Worth da se suočim s optužbama?
Mislim da se ovo može riješiti na drugi način.
Na koji?
Treba mi novi zamjenik.
Netko kome mogu vjerovati... -Nudiš mi posao?
To je Calianova ideja, zapravo.
Moram reći, što je više govorio, sve više mi se dopadalo.
Obrazovan, govori više od jednog jezika, vojno iskustvo...
Šerife, hoćeš dezertera za zamjenika?
Pa, momče, kako sam ja to razumio,
napravio si težak izbor.
Sresti se sa neprijateljem oči u oči.
Lakše je pritisnuti taj okidač.
I evo te, činiš još jedan težak izbor.
Umjesto da budeš kriminalac, hoćeš se suočiti s posljedicama,
čak i kada znaš da bi to moglo značiti smrt.
Nositi značku donosi teške izbore.
Izgledaš mi kao čovjek koji ih je činio cijelog života.
Nikad nisam razmišljao o tome da budem zakonodavac.
Nisam ni ja.
Calian kaže da zaslužuješ novi život.
Ovo ti može biti prilika da ga pronađeš.
Ovoj znački si ti više potreban nego ona tebi.
Ponekad kad osjećamo da je došao kraj priče,
života, novi se pojavljuje na načine koji nas tjera
da poželimo ponovno živjeti,
napisati novo poglavlje. Da bi našli svrhu.
Još jedna stvar.
Calian mi je rekao
da je tvoj posljednji zamjenik ubijen.
Nađen u jaruzi, upucan s leđa.
Nisi došao na njegovu sahranu.
Ti si ga ubio, je li tako?
Morao sam.
Okrenuo se protiv mene. U ovom gradu.
Samo zato što nosiš značku
na znači da si iznad zakona.
Upamtit ću to.
Hajde da ti pokažem grad, zamjeniče.
Bio da je to loš izbor ili okolnosti,
ljudi dolaze odasvuda za novi život na zapadu.
Dok neki grabe priliku,
drugi samo bježe od prošlosti.
Ili možda samih sebe,
kada iskorače iz svoje kočije.
Hvala na podršci.
Uvijek treba još prostitutki tamo,
sada kada vlak dolazi, damice.
Zašto me ne pokušaš ponovno tako nazvati, i vidjeti koliko mogu biti ne dama.
Dobro jutro. Ne tražite li slučajno pomoć
za svoje, .. što god imate ovdje? Ja...
Ne mogu reći da znam kastrirati bikove
ili oderati medvjeda, ali sam voljna učiti.
Tražim posao, poželjno unutra.
U gradu će biti više posla jer dolazi vlak.
Bok. Ja...
Da, možeš sjesti ovdje
u sjeni, ako hoćeš.
Hvala.
Jesi li ikad imao jedan od onih dana kada,
bi samo ušao u rupu dok se sve ne završi, i počne novi?
"Ne brini zbog gorkih dana.
Oni daju slatki ukus ostalim danima."
Mrzio sam kad bi moj otac tako razgovarao.
Nudio je mudrost kao jednostavan recept.
I evo me ovdje.
U redu, mogla bih sjediti ovdje cijeli dan, ali...
Moraš pronaći posao?
Moram pronaći posao.
Prilično sam sigurna gdje ću završiti,
ali mislio sam da ću se snaći dok mogu.
Mi svi tragamo za domom.
Mjesto gdje osjećamo da pripadamo.
Ponekad to mjesto je zapravo osoba...
Netko je to ostavio,
ali mislim da je tvoje sada.
...koja se čini kao da te već zna...
...a da ne mora puno reći.
Smiješno.
Nema više sunca.
Nema više sunca.
Hvala.
Što je to?
Udarac u mjestu sa namrštenim licima.
Svojeglave igračke!
Trebam sam raditi.
Bolje od tijela ispred mene. Znate što, izlazite.
Van! Polazi!
I ne vraćajte se dok vam ne bude stalo!
To je bilo inspirativno.
Molim?
Možeš ponuditi nešto što voliš. Objasniti im što očekuješ
bez ovoga... -Odzuji, mala pčelo.
Tone. Šarmantno. Čujem da upošljavaš.
Čišćenje toaleta. 50 centi na dan,
1 $ za sobu i smještaj.
Pomogni!
Jesi li u redu?
Znaš, ne možeš tako govoriti ljudima.
Moraš biti pažljiv sa ljudima. Krhki su.
Što si rekla?
Predstava. Nema spontanosti. Ne osjećaju se sigurno.
Govoriš o mojim plesačicama? -One nisu tvoje.
Moraju se osjetiti slobodno, kao da se mogu ponovno izgraditi.
Imaš li još ideja?
1 $ dnevno, besplatna soba i smještaj, Pomoći ću da vodiš to.
Tko si ti?
Imam kolegicu, šapnula mi je u uho
o njenom vremenu ovdje, sjećanjima.
Rekla je, ...
da mi može odgovarati.
Znaš, to izgleda kao da ja audicija za mene.
I je.
Dobar dan, zamjeniče.
Dobar dan.
No comments yet. Be the first to leave one.