Rebecka Martinsson

saka978

Što je dovraga? -Solbritt? Bok?

Netko je posjetio tvoju baku. Vidio si tko je to bio?

Traumatiziran je. -Nešto je vidio. -Markus će govoriti kad on to želi.

Rane su u točnoj formaciji. -Vilica.

Pričajte nam o Solbritt. - Razni ljudi, piće... -Onda su počela glasine.

Sigurno je imala dečka. S penisom. -Naravno, tražiš moju pozornost.

Kartica prepaid, neregistrirana. Posljednja poruka poslana je iz Abiska.

Živi u Kurravaari, radi u Kiruni i povezan je s Abiskom.

Hjalmar Lundbom, Bergakungen.

Markusov otac umro je u prometnoj nesreći. Prije dvije godine.

Nije bilo ni tragova guma. Kao jebeno smaknuće.

Kuda ideš? Nitko to ne želi.

Možda može ići s tobom u Saltsjöbaden?

Bjelkasta ili starinski bijela? -Ja sam usred istrage.

Završit će se u nedjelju. Onda ću ići s tobom.

Asa Larsson Rebecka Martinsson - 8.dio

Nitko više ne puši sa mnom. Vjeruju da je to duboko nemoralno.

Zbog raka pluća? Kukavice.

Dakle, starac koji je postao žrtva medvjeda bio je Solbrittin otac?

Frans Uusitalo. Pronašli su vilicu u trbuhu medvjeda...

I ostatke tijela na rubu Lainoa.

Sigurno je bio neki kolega u Umeau koji je obavio obdukciju.

Pa što ti hoćeš, Martinsson? -Da se ti pobrineš o njemu.

Kremacija i sahrana su bile jako davno.

Možeš razgovarati sa svojim kolegama u Umeau.

Zar nisi rekla da odlaziš? -Da.

Ako već pitaš, ovo je malo ispod žita, za mene.

Prokletstvo je s tobom, Martinsson. -Hajde, Pohjanen.

Pozivam te na jelo za zahvalu. -Dogovoreno!

Pitam se da li se ponovno usuđujem napraviti tu pogrešku.

Zašto, Sven-Erik? Zašto ne? Vrlo je jasno.

A ako nitko ne želi plesati sa mnom? -Ali hoće!

Otkud znaš? -Znam točno kako bi to bilo.

Htjet ću otići do štanda i kupiti deset kobasica umjesto plesanja. -Nee!

Sigurno ćeš naći nekoga za ples.

Prepoznajete li nešto od ovih?

Možda on. On. Ovaj! Koliko si siguran?

Ponekad je bio ovdje, ali ne znam je li kupio prepaid karticu.

Hvala. -Mogu li pitati? Ima li ovo veze s ubojstvom?

Ne, ne, uopće ne.

U redu. Hvala ti. Joakim Häggroth vozi kamion u LKAB.

Od ponedjeljka je na bolovanju.

Idemo k njegovoj kući. Obavješćujem von Posta.

Bok. Anna-Maria Mella, policija Kirune. Tražimo Joakima Häggrotha.

Vratite se sutra. Ima groznicu.

Sad! Neće trajati dugo. -Ne čujete što govorim? Bolestan je.

Radi se o Solbritt? -Što to radiš?

Što dovraga mislite? Upravo je to uzeo.

Pusti! Pusti me!

Prokletstvo, kako ružni brkovi. Izgledaš poput jebenog njemačkog porno glumca.

Prokletstvo, curo. Što to imaš?

Ti si državni odvjetnik. -O da.

Čudno je da još nisi u braku.

Živio! -Živjela.

Krasno! -Što kažu u Umeau?

Sjetili su se slučaja. Nije bilo ničeg čudnog.

Pretpostavlja se da je starac umro od prirodne smrti...

A medvjed se s njim počastio. -Prokletstvo.

Ali tamo je bio lovac koji je pronašao starčevu košulju.

Mrtvozornik je poslao policiju.

Pogledala sam istraživanje. Ne govori ništa o košulji.

Znači, vjerojatno nisu uspjeli.

Moguće je nazvati i pitati. Ovdje je broj.

Pomozi mi. -Gledaj! -Hrana. - Pogledaj.

Trebam li ga uzeti? -Ako tada...

Tako to ide...

Eto. Kamen, papir, škare. -Dobro.

Čekaj... Tri puta ili više od tri? -Na tebi je. Ionako ćeš izgubiti.

Ma što kažeš. U redu, na tri. Kamen-papir-škare, jedan, dva, tri!

Eto ti sada. Nazovi ih, dobro sam.

Što je to...? Ne. Nema odgovora.

Moramo ići tamo? Mislim da mogu voziti.

Jesi li poludio. Uzet ćemo taksi.

Da, prošle jeseni kad smo se jako posvađali. Ja i Jenny.

Napio sam se i prošao kroz selo i...

Mislim da je Solbritt bila sa psom. -I onda?

Solbritt je imala reputaciju. -Kakva vrsta reputacije?

Da je... seoska kurva. A to je bila laž, nije bilo tako.

Solbritt je bila, mnogo starija. Nisam očekivao da to učinimo...

Ali učinili ste. - Da.

"Zaljubili ste se u Solbritt, Jocke?" -Ne znam.

-Zašto je to završilo? -Nemam pojma. - Mislila je da sam težak i...

Kako ste se tada osjećali? Bili ste tužni? Ljut?

Solbritt je ubijena s trostrukom vilicom.

I sve pokazuje da smo pronašli oružje za ubojstvo. U vašoj garaži.

Što ste radili u noći 10. rujna?

Ja... -Jocke?

Kako si?

Polako. Udahni mirno. Polako, Jocke.

Udahni mirno. -Zovi hitnu pomoć, prokletstvo!

Trebamo hitnu pomoć u policijskoj postaji Kiruna. -Anna-Maria Mella.

Ne. Ne možeš podnijeti cigaretu. -Nemoj samo gubiti vrijeme!

Rekao sam ti da ne gubiš vrijeme. -Tko sam ja? Tko sam ja?

Ovo sad je važno. Popni se i pozvoni!

Bok. Rebecka Martinsson iz tužiteljstva.

Uđi, uđite.

Znao sam da će ovaj dan doći.

Jer policija nije puno radila kad su me zvali.

Košulja, samo sam je morao baciti.

Je li bilo nešto posebno s tom košuljom?

Svugdje krv. Ali možete sami vidjeti.

Imate košulju? -Naravno da sam je sačuvao.

Smrznuo sam je ovdje.

Jako je smrdjela. Psi su poludjeli.

Pa, onda, puno hvala od nas.

Ja sam onaj koji moram zahvaliti.

Što? Jesmo li već doma? - Da, vozimo se sat vremena.

Koliko je to? -Fiksna cijena. Dva i pol.

Oh, dovraga.

Uredu je.

Ovo je rukav. -To je drugi.

Što misliš?

Tu su rupe od metaka. To je ono što ja mislim.

Frans Uusitalo je ubijen prije no što ga je medvjed pojeo.

Ti si jebeni vidovnjak, Martinsson.

Nađi posao u cirkusu, tamo gdje pripadaš!

Znala sam! Znala sam!

O, prijatelji. Mogu ući? Vidio sam dimne signale.

Ti si sigurno Sivving. -Da. A ti si?

Lars Pohjanen. Forenzička. Zadovoljstvo. -Zadovoljstvo.

Izvoli. - Hvala ti. Ljudi mog života.

Uporno nas zavodi a mi smo stari.

Budi oprezan. Ona je pravi avanturist.

Nažalost, nećemo ostati s njom.

Pokušao sam je spojiti s nekim. Krister.

Dobar dečko. -Koristiš svoj stari mozak za nešto osim mojih ljubavnih problema.

Da... što bi to bilo?

Izbrisana je cijela obitelj Uusitalo. Zašto?

Može li to imati veze s Hjalmarom Lundbomom?

Kralj Kiruna planine. Zašto?

Frans Uusitalo bio je nelegitimni sin Hjalmara Lundboma.

Da je tada bila DNK tehnologija...

Pola Kirune moglo bi tvrditi da su vezane uz tog čovjeka.

Bacaš u kantu? -Naravno.

Obećaj mi jednu stvar? Nemoj umrijeti večeras.

Kunem se. Na grob moje majke. -Onda je u redu.

Bok, Krister ovdje. Ostavite poruku.

Pozdrav, ja sam. Htjela sam se ispričati. Ili nisam, ali...

Ali ja bih trebala otići u Stockholmu i ti si tako ogorčen...

I tako prokleto... Da, to je bilo.

Laku noć, lijepo spavaj.

Ostavite poruku. -Bok, opet ja. Ne znam zašto si tako ljut.

Ovo o odlasku, govorim o tome stotinama prokletih godina...

A ti ništa o tome ne govoriš.

Dakle, licemjeran si, i možeš se jebati.

Ostavite poruku. -Bok. Žao mi je.

Tako si prokleto dobro... Tintin...

Markus. Ja sam pijana.

Da... Da, zaboravi ono što sam rekla...

Neću te više nazivati. -Laku noć, lijepo spavaj.

Bok.

Ima ozbiljan poremećaj panike. I zatajenje srca.

Ne mogu riskirati s pacijentovim zdravljem.

Sedmogodišnji dječak čeka rješenje.

Žao mi je ako ga stavim pred vašeg pacijenta, osumnjičenog.

Vjerojatno bi bilo bolje da olakšate svoju dušu.

Teško je zamisliti njegov teret.

Znate bolje, vi ste liječnik.

U bilo kojem trenutku možete ući i prekinuti nas.

U redu je. Ali najviše deset minuta. -Hvala vam.

Primili smo odgovore od SKL, Jocke.

I vilica je otkrivena u vašem dvorištu, u vašoj staji...

Puna krvi Solbritt Uusitalo. Kako to objašnjavaš?

A onda ti samo treba kap znoja...

u vlaknima vaše odjeće, pa...

Priznajte to sada, gotovo je.

Kada djeca odlaze? Jenny i... Imali smo... -Teško je, shvaćam.