Napoleon

1789. Francuska revolucija

Narod ulazi u revoluciju zbog bijede... i završava u bijedi zbog revolucije.

Francuzi su obeshrabreni zbog nedostatka hrane i opće ekonomske depresije.

Antirojalisti će nasilno dokrajčiti kralja Luja XVI. i 11 tisuća njegovih pristaša...

a potom će se usredotočiti na zadnju francusku kraljicu Mariju Antoanetu.

U međuvremenu, ambiciozni topnički časnik Napoleon Bonaparte traži promaknuće...

N A P O L E O N

Teror! Nije ništa drugo nego pravda.

Brza, stroga, nepopustljiva.

To je dakle posljedica vrlina.

Bila je kriva po tri točke optužnice zločina protiv vas.

Zbog pražnjenja nacionalne riznice.

Urote protiv unutarnje i vanjske sigurnosti države.

I veleizdaje zbog djelovanja u interesu neprijatelja.

Milost za zlikovce? -Ne!

Ne.

Milost za nedužne? -Da. -Milost za nesretnike?

Milost za ljudskost?

Britanska mornarica je zauzela luku Toulon.

Pola francuske flote je tamo zarobljeno.

Ako izgubimo te brodove, Republika će pasti.

Naša sreća je da u Toulonu ima samo 2000 engleskih vojnika.

Ali nam nedostaje topništvo.

A vodi ga general koji je dvorski slikar.

Ono nije potrebno za ponovno zauzimanje samog Toulona.

Grad nije važan. Važna je luka.

Ako engleska flota ne može zadržati luku, grad se mora predati.

Moj brat satnik Bonaparte je topnički časnik,

koji je organizirao topničke napade na engleske brodove.

Dokazao je svoju privrženost Republici.

I kako predlažete da se zauzme luka?

Osvojite utvrdu koja dominira lukom i imate grad.

Moramo dati primjer ili će nam drugi gradovi pasti.

A ja neću dopustiti da rojalisti i Englezi zauzmu moju regiju.

Toulon, francuski logor 16. prosinca 1793.

General Carteaux? -Tamo je.

"Luciene, dragi brate, već sam u Toulonu.

Postrojbe su u lošem stanju, a ročnici neobučeni i nedisciplinirani.

Bez opreme i resursa, predviđam samo neuspjeh.

Skupljamo staro željezo kako bi lijevali male, prikladnije minobacače.

Ako ne uspijemo, hoće li nas vladari vidjeti kao korzikanske razbojnike?

Nepodobne za više dužnosti, i ambicije naše majke će biti ugušene.

Britanci kontroliraju velike topove, usmjerene na njihovu flotu.

Uzmemo li te topove, možemo pucati na njih i okončati ovu blokadu.

Iznenađenje je moja prednost, ali pobjeđujem vatrenom moći.

Jedva čekam tvoj dolazak. Tvoj brat Napoleon."

Hej, đubre jedno! Da, ti!

Odmah se makni! Hajde, bježi!

Mičite jebene koze odavde!

Zadnja prilika! Mičite proklete koze!

Dobar dečko, dobar dečko! Hajde!

Jeste li dobro? -Da.

Dajte minobacače!

Zaštitite topove!

Živjela Francuska! -Živjela Francuska!

Pripremite top! -Na zapovijed!

Top, kut 160 stupnjeva!

Paljba!

Junot, ti si na redu! -Paljba!

Junot, paljba! -Paljba!

Paljba!

Puške na rame!

Satniče Napoleon Bonaparte...

imenujem vas brigadnim generalom.

Živjela Republika! -Živjela Republika!

Obećao sam vam veliki uspjeh i održao sam riječ.

Puške dolje!

Za majku.

Francuskim čelnicima su od žara porasle neobuzdane ambicije.

A giljotinu narod doživljava kao strast bez zakona.

Na čelu s Robespierreom. Nepodoban je kao vladar.

Bonaparte...

Francuska! Postaje sve jasnije, građanine Robespierre,

da je vaš cilj koristiti oštricu za postizanje vrhunske moći!

Pustite me da govorim!

Nijedan čovjek u ovoj prostoriji se nije suprotstavio mojim metodama.

Ako kažete da sam ja kriv, svi ste krivi!

Vi niste čuvar slobode!

Proglasili ste se sucem, porotom i krvnikom, zar ne?

Gori si od Cezara! Gori od Cezara!

Svi ste vi izdajice!

Ološu!

Zgrabite ga!

Promašio si.

Na giljotinu, prijatelju.

Kraj "Vladavine terora" 27. srpnja 1797.

Oslobođeno je 41.500 zatvorenika.

Bal preživjelih Pariz, ljeto 1797.

Zašto zurite u mene? -Jesam li?

Nisam. -Jeste.

Jesam. Zurio sam u vaše lice.

Kakav je to kostim?

Ovo je moja uniforma.

Donio sam Francuskoj pobjedu kod Toulona.

Nemojte mi reći vaše ime.

Generale, jedan vrlo mlad čovjek vas želi vidjeti.

Zove se Eugene Beauharnais.

Gen. Bonaparte? -Da? -Zovem se Eugene Beauharnais.

Sin Josephine Beauharnais. -Što želiš?

Sablju svog oca.

Oduzeta mu je kad je uhićen i pogubljen. -Da?

Meni i mojoj majci će puno značiti da je vratimo.

Samo je nam ona ostala od njega. -Mač je oružje.

Ne mogu dopustiti da građani posjeduju oružje.

Mač je uspomena na mog dragog pokojnog oca.

Možda, ali je ipak oružje.

Mladiću, zašto si došao ovdje?

Moja majka je rekla da samo vi imate ovlasti vratiti mač.

Svi su pripadali časnicima osuđenima na smrt.

Niste stavili pločice s imenima?

Ne, nema imena.

Gen. Bonaparte?

Hvala vam.

Trebam li se predstaviti?

Ne, generale. -Dobro.

Moje pohvale glavi ove fine obitelji.

Želite li sjesti bliže?

Izgledam li kao da sam zaljubljena?

Smatrate li ga neprivlačnim?

Ne. -Onda je možda dovoljno.

Ne smije podcijeniti Vašu milost.

"Građanka Beauharnais šalje pozdrav Napoleonu Bonaparteu

i želi zadovoljstvo njegovog društva."

Kad me pogledate, vidite li plemkinju?

Ne.

Moj muž je imao nekoliko ljubavnica.

Kad su mu odsjekli glavu, svi su gledali.

Kad sam bila u zatvoru, govorili su da su samo trudnice preživjele.

Pa, generale...

Trebam li vas upozoriti na svoju netaktičnost?

Ne, gospođo.

Brine li vas moja prošlost?

Ne, gospođo.

Ako pogledate dolje, vidjet ćete iznenađenje.

Kad to vidite, uvijek ćete čeznuti za tim.

Francuski narode, ne dajte se zavarati! Mi smo više od njih!

Možemo zauzeti Konvenciju!

Živio kralj! -Živio kralj!

Ne sumnjam da ste vidjeli kaos na ulicama. -Da.

U Odboru postoji uvjerenje da će rulja napasti Vijeće.

Imam manje od 4000 vojnika i jako malo oružja.

U Sablonu ima 40 topova. Mogu biti ovdje za tri sata.

Suprotstavljamo se protiv 20.000 ljudi. -Da.

Kao moj zamjenik, što biste učinili?

Da je ova obrambena zadaća pala na vas.

Pristajem ako mogu ovo voditi kako smatram prikladnim. Bez uplitanja.

I ne kao zamjenik.

Rojalistički ustanak 5. listopada 1795.

Hajde! Topovi!

Paljba!

Prema zakonu od 20. rujna 1792. god.

Marie Josephe Rose Tascher,

rođena 23. lipnja 1767. na Martiniku,

uzima kao supruga Napoleona Bonapartea,

rođenog u veljači 1768. U Ajacciu na Korzici.

Slažete li se? -Da.

Slažete li se vi?

Da.

Ovime vas proglašavam sjedinjenima u braku.

Živjeli spasitelju republike! -I za gospođu Bonaparte!

Za gospođu Bonaparte!

Neka nam dobro djelo podari sina.

"Draga Josephine!

Idem stopama Aleksandra Velikog i Cezara,

budući da sam poslan da oslobodim Egipat.

Imam 40.000 ljudi.

Prizori su prekrasni, a vrijeme je užasno vruće.

Već sam osvojio Italiju, koja se predala bez borbe.

Direktorij je odobrio moj plan napada na Englesku kroz Istočno Carstvo.

Ali moja postignuća se čine beznačajnima, jer nas razdvajaju.

Draga suprugo, moja ljubav prema tebi je oblik smrti.

Svoj opstanak pronalazim samo u tebi."

"Što radiš? Nema pisama od tebe."

Dobro jutro, Lucille! -"Da me voliš, pisala bi dvaput dnevno.

Zakuni mi se da nema zmija u tvom krevetu.

Između tvojih nogu. U onome što je moje.

Napiši mi da znaš da te volim više nego što možeš zamisliti.

Da me samo ti možeš zadovoljiti."

Postoje li granice onoga što ti smijem reći?

Ne bi trebalo.

Smijem li reći nešto što bi ti moglo uzrokovati osobnu bol?

Da.

Tvoja žena ima ljubavnika po imenu Hippolyte Charles.

I očekuješ da povjerujem u to? -Da.

Da bi mi žena to uradila? -Da.

Nema deserta za tebe. Samo idi.

Ne lažem ti.

Kako to znaš?

Lucille mi je ljubavnica. Piše mi.

Josephineina dvorska dama ti je ljubavnica?

Pripremi dvije fregate i dva manja broda, ali u tajnosti.

Vraćam se kući.

Napoleone, to će se protumačiti kao dezerterstvo.

Gen. Kleber će preuzeti zapovjedništvo nakon što odem.

Napoleon pobjednik!

General Rogonja slomljenog srca u presretnutim pismima

Bonaparteova tužna pisma njegovoj nevjernoj ženi

Gdje mi je žena? -Dočekala bi vas u Lyonu.

Nemoj mi lagati! Gdje mi je žena? -Otišla je ranije danas.

U Lyon? -Da. -Cijeli svijet zna da dolazim, ali ne i moja žena?