The first 200 lines.
Viviana, moram pobjeći.
Nazovi me kad Franco stigne.
- Ali udarac u stražnjicu! - Ernesto, dosta!
Moram učiniti nešto važno,
mogu li ostaviti Sharon ovdje sat vremena?
Ne, Cosimo. Odvedi je do taksi stajališta.
U redu, hvala.
Ovo je Anna, Francova kći. Odgovori.
Ernesto! Ti si gnjavaže s tim pištoljem!
Dođi ovamo, ljubavi moja
Idi do prozora i vidi da li Franco dolazi
Idi.
- Zdravo, Anna. - Anna, draga.
Zdravo Vivi, je li stigao dar za tatu?
Da, evo ga, pogledaj.
Savršeno! Reci mu da je i od mame.
Naravno, bit će sretan.
Ne mogu dočekati da ga vidim u tom odijelu.
Kako si, jesi li zaljubljena u nekoga?
Nemam vremena, Moram učiti poput luđaka.
Ona je tatina djevojčica, ako nađe dečka,
on će dobiti srčani udar.
Vježba njegov oproštajni govor već mjesec dana.
"Jednom davno bio je jedan dobar policajac, koji u
35 godina staža nikad nije..." kako to on kaže?
“… ustrijelio kršćanina u svom životu.”
Čak i Anna to zna.
Moj tata je zapravo Franco Amore, imenom i činjenjem.
Evo ga, dolazi.
Gabriele, ugasi lampu tamo iza.
Svi se moramo sakriti. Idi ispod stola.
Nemoj sve zaprljati. Doktore Loria, budite oprezni s čašom.
Fulvio uzmi ovdje.
- Ernesto? - Gdje se skrivam?
Ti...
Dođi ovdje, sjedni u fotelju...
i pokrij se svojom jaknom.
Pazi na bocu.
U redu. Vrlo dobro.
Divno, objesit ću ga?
Moraš zalijepiti na zid kao tapetu
Savršeno.
Ljubavi moja.
Iznenađenje!
Što radiš?
- Imao sam moždani udar. - Jadni umirovljenik.
- Zdravo. - Zdravo.
Koje iznenađenje.
Otišao sam trčati. Kako si?
Dobro.
Od sutra možete planirati maraton.
Pogledaj to, kako si?
- Zdravo - Vidi tko je ovdje.
Ovdje sam! I ja sam ovdje!
Što radiš ovdje? Zar ne moraš učiti za ispite?
Ne bih propustila tvoju zabavu za cijeli svijet.
Žao bi mi bilo da nisam.
Pogledaj svoju kćer i svoju bivšu kakav su ti slatkiš poslali.
- Kako lijepo! - Za večeras i sutrašnje fotke.
Da, za govor.
Rečeno mi je da pripremate lijep govor za umirovljenje.
Bit će potrebno štipanje.
Ne, govor je lijep.
Probaj jaknu, želim vidjeti kako ti pristaje.
Pokušajmo. Sara, možeš li držati ovo?
Jedan i dva.
Izvoli, što kažeš?
Od pozadi je savršen!
- Stvarno. - Da, savršeno je!
Amore.
- Uzbuđen sam! - Pij!
- Ispričajte me... - Zdravica!
Ispričajte me.
Sigurno je to Sarno, zvao je već nekoliko puta.
Zapravo on je, želi ti čestitati.
Doktore, dobro veče.
Da.
U redu.
U redu.
- Moram ići, oprostite. - Sada?
Večeras također?
Sutra ideš u mirovinu, ne može ići netko drugi?
Žao mi je ljubavi moja.
To je bio Sarno, uobičajena gnjavaža.
- U ovo vrijeme? - Nazvat ću te ako budem trebao.
Vi ostanite.
Naravno, odeš i vratiš se.
- Čekat ćemo te ovdje. - Da.
- Oprostite. - Održavamo zabavu vrućom.
Uzmi pjenušac, hajde!
Pozdrav, ja sam kolega.
Neka prođe.
Hvala.
Što je Dino radio ovdje?
Znaš li nešto?
Ne ništa, doktore.
Tri metka u prsa.
Jedan je prekinuo aortu.
Bila je...
brza smrt.
Zaustavi!
DESET DANA RANIJE
"Prvi put kada sam obukao uniformu
Imao sam 20 godina.
Danas, nakon 35 godina,
mogu jamčiti da sam još ponosniji...
još ponosniji...
više i više.
Uvijek...
ponosniji na moj izbor..."
"...po mom izboru."
Kružni.
"Sve ponosniji...
na moj izbor...
gotovo."
Eto, to je raj.
Ono što držiš nije samo sat,
ti držiš vrijeme.
Budimo jasni.
Kad treniraš u Milanu, vjerojatno te Ibra niti ne pogleda.
ali ako u svlačionici primijeti što nosiš na zapešću,
onda ćeš vidjeti kako će se potruditi da bi ti postigao gol!
A to puno košta!
Brate, hoćeš li napraviti selfie s Abduom?
- Ne hvala. Navijam za Inter. - Jebeš, Inter.
Svatko ima svoj križ.
Prodajem sat od 50.000 eura
a vozim se okolo u usranom autu?
To je službeni auto. on je pravi policajac.
On je moj vozač i kad ga trebam dajem mu 50 eura..
Budi dobar dečko.
Gospođo.
Franco.
Imaš li nekoliko sati viška vremena?
Abdu, kad daš sljedeći gol, lupi prstima po zapešću
i napravi slovo C od Cosima prema kameri.
- Obećano. - Budi dobar, razumiješ?
Jebeni Abdu!
Ovi jebeni Kinezi, netko mi to mora objasniti.
Trebao bi Piero Angela.
Ti znaš kako oni posluju bez kompromisa?
"Nove generacije...
Mlade generacije..."
Isto je.
"...trebali bi vidjeti fotografije naših heroja u policijskoj postaji,
i nadahnuti se tim herojskim facama".
"Nadahnite se izgledom..."
Herojski!
"...junačkim pogledima..."
Da?
Što se dovraga dogodilo?
Pomozite mi ili smo propali!
Kineski šef umire.
- Pozvali ste hitnu? - Nazvao si je!
Idi dolje i pozovi je.
Neka se javi vozač, jer ako on umre želim svjedoka Kineza.
Idi!
Jače. Ovo je milovanje.
Gdje ću dovraga ovako obučen?
Hej!
Što želiš?
Ostavi to, ne isplati se.
Ovi ljudi su te povrijedili.
Hvala. Znam.
Obuci se u liftu.
Kreni, Franco.
Ja sam za.
Možeš li mi dati ruku?
Možeš li pritisnuti 29?
Zadnji?
Ako ga ne spustiš, ništa se neće dogoditi.
Ne brini.
"Ne gledaj dolje."
Gledam dolje.
Napokon mogu pogledati Milano odozgo.
Grizem mamac.
Kakva sam, Franco?
Ti si anđeo.
Uvijek mi ovako odgovaraš.
Zr ne vidiš da sijedim zbog tebe?
Natjerao si me da trčim.
Stopala me već bole.
Volim kad se znojiš zbog mene.
Franco!
Govorim iskreno.
Kakva sam ja?
Po mom mišljenju?
Ne, prema riječima župnika iz San Dementea.
Ne znam što on misli, ali
za mene ti si anđeo koji je sišao na zemlju.
U redu.
Čak bi i župnik, kad bi te vidio, rekao:
"Čudo!
Anđeli postoje."
- Ti si luđak. - Ne!
- Pazi! Prljaš mi jaknu. - Oprosti. U dobrotvorne svrhe.
- Što ima? - Lijepa si!
Da?
Mnogo.
U redu.
No comments yet. Be the first to leave one.