İlk 200 satır.
POVRATAK AGENTA KIMA
HOTEL TAEUN, OTOK JEJU
Za tri dana najmlađa kći predsjednika SAD-a stiže na otok Jeju.
Dolazi na odmor od tjedan dana.
Doznali smo da grupa povezana s Al-Qaidom planira njezinu otmicu.
Ali ona odbija korejsko osiguranje.
Valjda je do privatnosti.
Rezervirao sam sobu ispod njezine.
Potajno ćeš je čuvati dok ne ode.
-Dobro došli. Kako vam mogu pomoći? -Rezervirao sam sobu 1306.
Samo trenutak.
Gospodine, čini se da je u sobi 1306 drugi gost.
Tko?
Nažalost, ne otkrivamo podatke o gostima.
U redu.
Vidro 1, prisluškivač spreman.
Ugasi tu prokletu glazbu. Glasna je!
Manijače.
Onda ću uzeti sobu 1506.
Žao mi je. I soba 1506
zauzeta je.
Lokator je spreman.
Da ovo ugradim u vozilo? Mogu ga pretvoriti u bunker.
JUHA I RIŽA SAMGEORI
-Samo sjednite. -U redu.
Pozdrav.
Ajme, imate divnu kosu.
-Molim vas juhu s krvavicama. -Naravno.
Dugo je prošlo, 66.
-Privlačiš pozornost. -Ovo mi je svakodnevni look. Što ne valja?
Izgledaš sumnjivo.
Hej, ti izgledaš sumnjivije s tom spuštenom kapom.
Živimo u društvu koje cijeni individualnost,
pa ne smiješ osuđivati…
On je sumnjiv.
-Nije sumnjiv. -To je luda budaletina.
Sjedni onamo i nemoj nas sramotiti.
Ne ovdje. Idi onamo. Sjedni onamo, daleko od nas.
Kvragu. Hej, nemoj ga gledati. Pravi se da ga ne poznaješ.
Dosta gluposti. Imamo misiju, Park Jin-cheole.
I ti moraš biti oprezan. Ne privlači pozornost na sebe dok misija ne završi.
Obojica se presvucite.
Korejci su poznati kao ljudi u bijelom.
Sereš.
-Ti sereš. -Ti dvaput više.
-Ti triput. -Ti kvintuplirano.
Krivo. Rekao si „kvintuplirano”.
-Da, idiote. -„Kvadruplirano”, budaletino.
-Riblji mozgu. -Kvintuplirano, idiote.
-Rekao sam: „Ti sereš.” -Da!
-Ti da ja dvaput više. -Da!
-Ja da ti triput više. -Da!
Što ide nakon tri, glupane?
-Kvintuplirano, glupane! -Dosta!
Ne znam zašto ste vas dvojica tu, ali kad već jeste, nemojte mi smetati.
Ako se nastavite glupirati…
neću vam progledati kroz prste.
Rugala se sova sjenici.
Sjeverko, zašto se ti ne izgubiš i prestaneš mi smetati?
Što kažeš?
Da te otpratim do granice?
-Koji vrag? -Uzrujavaš se? Čuje ti se naglasak.
„Koji vrag?”
Ja sam ovakav, idiote.
-Kurvin sine. -Hej, pusti.
Pogledaj ga. Očito je neuk i nepristojan.
„Neuk”?
Hej, Bijeli.
Ti si veći gnjavator od njega.
-Što? -On je barem prošao ludu obuku na Sjeveru.
A ti? Samo skačeš i lomiš daske u zraku,
ti blijedi mršavče.
Vidi ti to.
Tako je to kad samo treniraš. Poradi na društvenim vještinama.
Mnogo pričaš za nekoga tko izgleda kao dugokosi ženski duh.
Ne uništavaj imovinu i izađi.
-Tvoje posljednje riječi? -Izađi.
Da te vidim!
Rock 'n' roll!
Rekao je da ne privlačimo pozornost.
Dvojica su bolja od jednog. A trojica su bolja od dvojice, zar ne?
Jeste li sigurni?
POVRATAK AGENTA KIMA
Ovdje sam!
Zaustavite auto!
Molim vas!
Hvala.
Hvala što ste stali. I hvala na prijevozu.
Neočekivana prednost…
Ovo dokazuje da je Hye-ri blagoslovljena srećom.
Upravo nam je pala u ruke.
Krenite na mjesto sastanka.
Idite.
NOVA PORUKA
Vozilo s Min-ji sišlo je s autoceste 87. Vlasnik je tvrtka Gradnja Juhak.
Gradnja Juhak…
Poslao te Ju Gang-chan?
Samo smo je preselili nakon što nas je nazvala Ju Gang-chanova kći.
Vidi na koga je moja!
Na oca, naravno.
Han-soo. Min-ji je živa.
Hvala Bogu.
Onuda. Idemo.
Gospodine Nam.
G. Cho još nije došao.
Pridružit će nam se kad riješi tijela. Krenimo prvi.
Han-soo, možemo li brže?
Ne ide brže.
I ne može s nama dvojicom.
Imamo njezinu lokaciju!
Planina Musu 274!
-Presvucite je i dovedite u radnu sobu. -U redu.
Što radiš?
Htjela sam nazvati kući.
Poslije.
-Spremna? -Da.
Ovuda, molim.
Sjedni.
Kako si, Min-ji?
Jesi li dobro?
Nisam te prepoznao onako pokislu.
Da.
Dobro sam.
Što ti se dogodilo
da si završila ondje?
Pa…
Žao mi je što sam se potukla s Hye-ri.
I hvala vam…
što ste mi pomogli usprkos tome.
Ne.
Pitao sam te što si radila ondje.
Pa…
Ne sjećam se.
Probudila sam se u hladnjači.
Pa sam pobjegla.
Probudila si se u hladnjači?
Da.
Čega se posljednjeg sjećaš?
Odlaska iz ravnateljeva ureda.
Što se dogodilo u hladnjači?
Jesi li vidjela nekoga?
Da, jesam.
Čovjeka koji je izgledao kao gangster, ali ne znam tko je on.
Nije mi bio poznat.
Jesi li razgovarala s njim?
Ne.
Napao me nožem,
pa sam pobjegla.
Vikao je nešto, ali nisam dobro čula na kiši.
Ma zaista?
Smijem li…
posuditi vaš mobitel?
-Da nazovem tatu. -Ne mogu to dopustiti.
Molim?
Ne mogu to dopustiti…
jer te Hye-ri pokušala ubiti.
Što da radim kao njezin otac?
Ništa ne znam.
-Ničega se ne sjećam. -Još si mlada, ne znaš sakriti osjećaje.
I ne znaš glumiti da si izgubila pamćenje.
Ne znam o čemu govorite.
Znao sam.
Otkad si ušla u auto i pretvarala se da si zaspala.
Neočekivana prednost…
Ovo dokazuje da je Hye-ri blagoslovljena srećom.
Upravo nam je pala u ruke.
Ništa ne znam!
Kunem se! Pustite me!
KIM MIN-JI
Volim i čuvam Hye-ri, bez obzira na njezine pogreške.
Sve ću zataškati.
Ako malo razmisliš…
nije to velika pogreška.
Ovako ću je riješiti.
Neki je nasilnik oteo srednjoškolku Kim Min-ji
i zajedno su nestali.
Nasilnik je nestao…
i sad samo mora nestati i Kim Min-ji.
Ne. Tata!
Tata!
Nemojte me ubiti! Molim vas, žao mi je!
Molim vas, nemojte!
Očekivano.
Što sad?
Nismo došli pokloniti mu se.
-Probij se. -U redu.
Upala su tri neidentificirana vozila.
Tko ste vi? Znate li gdje ste?
Ako odmah ne odete…
Boli me briga.
Kao što vidiš, ovdje smo službeno.
Djevojka je unutra, zar ne?
Ide s nama.
Gospodine, neidentificirana vozila ušla su na posjed.
Sakrijte je u podrum.
Nemojte me ubiti!
Molim vas!
Pretražite sve!
ZAMJENIK MINISTRA NACIONALNE SIGURNOSTI IM DO-HYEON
Zaboga, g. Ju. Zašto zovete u ovo doba?
No comments yet. Be the first to leave one.