The Root of the Game

Igraš utakmicu i vidiš ljude s oružjem.

Vladalo je bezakonje.

Ponekad su se sukobi u utakmicama rješavali mecima.

Prijetili su mi.

Pokušali su me napasti uz aut-liniju.

Vidio bih nekog igrača i pomislio da je novi Pelé.

Tri dana poslije u novinama bih pročitao da je ubijen.

Radije ne bih o tome.

Iduće pitanje. Neću se baviti tim kontroverzama.

Kad vodiš ovakav život,

kad jednom uđeš, spreman si na sve.

Na određenim područjima zakon određuju kriminalci.

Várzea je život.

Ili je Várzea smrt.

VÁRZEA: POSTANAK NOGOMETA

DRUGA EPIZODA ŽIVOT I SMRT

Vrijeme je za jedanaesterce.

Jedna od ovih ekipa ide u polufinale.

S osmicom na leđima, zvijezda, Marcelinho,

izvest će prvi jedanaesterac za Milianos.

Sudac daje znak.

Marcelinho kreće. Puca. I gol!

Dolazi Folha. Lijeva noga!

Gol za MEC!

Desna noga na lopti. Korak po korak!

Gustavo!

MEC-ov vratar brani!

Gerê prilazi lopti. Rezultat je 2:1.

Desna noga. I gol!

Sljedeći je Eric.

Stoper, broj 28.

Suočit će se s vratarom Gustavom. Ako Gustavo obrani, gotovo je.

Ako zabije, još nije gotovo.

Evo Erica. Desna noga!

MEC ide u sljedeći krug!

KRAJ UTAKMICE

A Milianos se oprašta od Super Copa Pioneera.

Idemo!

Hej!

Igrat ćemo jednostavno da postignemo izvanredno.

Izvanredno će biti 27., ali na putu smo.

Ukrcali smo se na vlak i nećemo stati prije cilja.

- Tek ondje! - Tako je. Tek ondje!

Silazimo tek na cilju!

Težak poraz, ali ovako ćemo.

Izaći ćemo uzdignute glave, u redu?

Nećemo se međusobno optuživati. Pobjeđujemo zajedno, gubimo zajedno.

NEKI SE NADAJU DA ĆE SE DOGODITI, DRUGI TO OSTVARUJU.

IGRAMO GLAVOM, A KAD TREBA, I SRCEM.

Mi smo jebeni MEC!

RAÇA RUIM ČETVRT: VILA MATILDE, SÃO PAULO

NK RAÇA RUIM SJEDIŠTE

Ja sam Roberval Neves, predsjednik NK Raça Ruim.

Osnovao sam klub da bih okupio prijatelje iz djetinjstva

i vikendom igrao nogomet,

ali onda je to preraslo u nešto kompetitivnije.

Hej, stari. Sve u redu? Bok, Ivane.

Bok, Eric. Kako si?

Kako ćemo ga nazvati?

Raça Ruim (žestoka ekipa), da nas se boje.

Kad smo počeli 1992.,

Várzea se mijenjala iz starog u moderni sustav.

I dalje je bilo vrlo opasno.

Puno tučnjava na terenu.

Ljudi su na utakmice dolazili s oružjem.

Ovo je dio naše povijesti.

Naša povijest, turniri na kojima smo igrali.

Ovo je naše sjedište na početku.

Tako je izgledalo kad smo ga dobili, ovo smo izgradili 2002.

Ovo su naslovi koje smo osvojili u 30 godina postojanja.

1. AMATERSKI KUP PRVACI

Ovo je moj jedini klub. Ne navijam za druge.

U Raça Ruimu imamo drukčiji pristup od profesionalnih klubova.

U Raça Ruimu si dio ekipe.

Ako dođeš, igraš, kažeš što misliš, sudjeluješ.

Ovo je Vila Matilde, Istočna zona. RR do kraja.

Danas mi vladamo.

Idemo, Raça!

Kao dijete sam gledao oca i strica kako igraju.

Imali smo organizirani autobusni prijevoz na utakmice.

Imali smo navijače, vatromet, tučnjave.

Super je vidjeti kako se ljudi pripremaju za utakmicu lokalnog kluba.

Dobro, brate.

Prvi krug nije bio lak za Raça Ruim.

Bili su drugi u skupini i nisu dobro igrali.

Čeka ih Vila Izabel, jedan od najboljih klubova u Osascu.

U prvom krugu nemaju poraza.

Ove godine smatraju nas autsajderima.

A to nas samo dodatno motivira.

Danas ćemo im pokazati tko je Raça Ruim.

Ova oznaka nije slučajna. Stvarno smo čvrsti.

Teško nas je pobijediti.

Ako ih moram nagaziti da mi mama ne plače, nagazit ću ih.

Neka njegova mama plače. Briga me.

Idemo žestoko.

Raça Ruim! Da!

Udarac iz kuta za Raça Ruim.

Lopta u šesnaesterac. Levi!

Gol!

Za Raça Ruim!

On ga je zabio!

Lopta za Levija. Domingos griješi!

Levi je blokiran. Jedanaesterac!

Vrlo sam borben igrač.

Borim se za svaku loptu. Igram grubo.

Ako padnem, ustanem. Ako ga moram srušiti, rušim ga.

Levi protiv Henriquea.

Napadam glavom. Ne bojim se riskirati glavu,

čak i ako ću se zabiti u vratnicu.

Važno je pokušati zabiti. Ako uspijemo, slavimo.

Levi je pravi tenk.

Daj mi loptu. Hajde.

Skoči.

Hej!

Evo lopte.

Fran, ustani. Igrajmo.

Nogomet mi je sve.

Sve što znam i sve što imam dugujem nogometu.

Budi emocije, budi osjećaje.

Uzmi je. Potrči.

Zaspat će.

Moja obitelj mi je sve.

Oni su moja ljubav i prijatelji.

Obitelj je najveći trofej koji mogu osvojiti.

Dolaze na moje utakmice.

To je važno.

Kad su ondje, osobito supruga i sinovi,

osjećam se drukčije.

Lijepo je zabiti gol, pogotovo meni kao napadaču.

Lijepo je vidjeti kako slave.

To me jako raduje.

ZAJEDNICA

Raça Ruim danas predstavlja četvrt Vila Matilde.

U Vila Matilde živi 200 000 ljudi.

Želimo pronositi ime Raça Ruim i naše četvrti.

Navijači vole reći da je Raça Ruim klub luđaka.

- Što znači ta maska? - Ništa.

Samo želimo malo zastrašiti tribine.

- Naši navijači su ludi. - Zato nose ovu masku.

Nema značenje.

Iskreno, prije zadnje utakmice nitko nije vjerovao u nas.

Svi su govorili da Raça Ruim neće pobijediti.

To je dodatno motiviralo igrače.

Real Madruga i Raça Ruim.

Osmina finala Super Copa Pioneera.

Prema viđenom, više mi se sviđa Real Madruga.

Zadnje utakmice protiv Real Madruge bile su teške.

Razvilo se pravo suparništvo.

Levi je kontrolira, dodaje Isaqueu.

Isaque šalje naprijed. Prolazi pokraj Maradone.

Pogledajte!

Gol!

Za Raça Ruim!

On ga je zabio!

Diego!

I utakmica je gotova!

Mi smo Raça Ruim, jebote!

Nitko ne želi pobjedu kao Raça Ruim.

„Vještiji sam, bolji smo.”

Ali pobijedit će onaj tko više želi pobjedu.

To se i dogodilo.

Real Madruga tehnički je bolji, ali nisu toliko željeli pobjedu.

Raça Ruim prolazi u četvrtfinale Super Copa Pioneera

i igrat će protiv Ipaneme.

Svaki profesionalni igrač koji je prošao kroz Várzeu složit će se

da Várzea ima najveći utjecaj na naš razvoj kao igrača.

Ja sam Raphinha, iz Restinge u Porto Alegreu.

U Restingi sam rođen i odrastao,

ondje su mi i danas prijatelji i obitelj,

ondje sam se razvijao kao osoba i kao igrač.

Pokazat ću vam dio svoje kolekcije dresova.

Ovo su dresovi Barcelone, ovo brazilske reprezentacije.

A ovdje…

Ovo su dresovi klubova za koje sam igrao,

ne samo profesionalno, nego i u Várzei.

Važno mi je da ostanem povezan i upamtim odakle potječem.

Ovo je klub u Várzei u kojem sam počeo igrati sa sedam godina.

Dres i ekipa koji mi mnogo znače.

Ovo je iz Cobala.

Kad sam malo stasao, s njima sam igrao na nekim turnirima u Várzei.

I to je bila posebna ekipa.

Ondje imam mnogo prijatelja i jako volim taj klub.

To su mi jako dragocjene uspomene.

Podsjećaju me na to tko sam bio,

odakle dolazim, gdje sam odrastao, na prijatelje.

Mislim da te Várzea priprema

da dosegneš najvišu razinu nogometa.

Ako si psihički jak i imaš jasan cilj u nogometu,

Várzea te priprema za najvišu moguću razinu.

Danas je nogomet u Várzei profesionalniji nego prije.

Sad se može zaraditi.

Igrači zarađuju u Várzei,

što im pomaže u životu.

Sjajno je igrati Super Copa Pioneer.

Biti među najboljima.

Super Copa Pioneer pruža nam priliku da igramo u Allianzu,

gdje možemo biti viđeni.

San se tako nastavlja.

Ali ja trebam konkretnu priliku

jer moje kćeri ovise o meni.