The Marked Woman (La desconocida)

ALGECIRAS POSTAJA SAN BERNARDO

…u sedam sati ujutro.

Počni kad budeš spremna.

Spremna?

Da.

Dobro. Idemo.

Iskaz svjedokinje Lucíje Melgar

u okviru istrage Enriquea Záratea koju provodi Unutarnja kontrola.

Svaki tjedan,

ili svaki drugi tjedan,

primam omotnicu s novcem.

Ucjenjuje ih informacijama koje mu dam.

Za razotkrivanje tajnih agenata dobivam više novca.

Gastón.

Riješeno je.

Ukrcaj na autobus za Barcelonu počinje na peronu 45.

Moram na zahod.

Ja ću je pričuvati.

Budi brza.

Autobus iz Madrida

stiže u sedam sati.

Jesi li tu?

Jesam.

Uhvati me za ruku.

-Čuješ li me? -Da.

Što se događa?

Napravila sam nešto što…

Ali sve će biti u redu.

Moram nakratko otići odavde.

Što si sad napravila, Lucía?

-Bolje da ne znaš. -Ne.

Moraš mi reći.

Ponudili su mi posao u Barceloni.

Kakav posao?

Bit ću dobro. Obećavam ti.

Ovo će sve biti prošlost. Dovest ću se u red. Kunem se.

Požuri se.

Tko je to? Što želi? Lucía, što se događa?

Hajde, idemo.

Uzmi. Ovo je važno.

-Što će mi to? -Za svaki slučaj.

-Zvat ću te za deset dana. -Idemo!

Evo me!

Volim te.

-Hajde. -Evo me, čovječe.

Lucía?

Lucía?

NEPOZNATA ŽENA

TRI MJESECA POSLIJE

BARCELONA TERMINAL TERETNE LUKE

Ako nešto ne pojedem u iduća dva sata, umrijet ću, Julieta.

UNUT 3750 KONTEJNERA

MAURETANIJA

Što je? Julieta?

Sranje…

Julieta.

Kako se zovete?

Znate li kako se zovete?

Koja je godina?

Gdje se upravo nalazite?

U bolnici.

Pokazat ću vam tri slike, a vi ćete mi reći što vidite na njima.

Pokušajte ih zapamtiti

jer ću vas poslije pitati za njih.

Spremni?

Cvijet, šalica, ključevi…

Dobro.

Zasad smo utvrdili

da vaša amnezija nema fizički uzrok.

Iako ste danima bili izloženi velikom nasilju,

srećom, nema znakova oštećenja mozga.

Dobro…

Zašto se onda ne sjećam što mi se dogodilo?

Um vas tako štiti od strahota koje ste proživjeli.

To je psihološki mehanizam preživljavanja.

U vašem slučaju pokrenulo ga je traumatično iskustvo

jer ste zamalo umrli.

Imate sreće što su vas našli na vrijeme.

Ali ne sjećam se kako se zovem ni…

Ne znam ništa o sebi.

Um vam je izbrisao sjećanja kako bi vas zaštitio.

Zbog toga zasad

ne znate tko ste.

Veze s tim sjećanjima još postoje, ali moramo ih ponovno uspostaviti.

No često nisu sasvim očite.

NEPOZNATO NEPOZNATA

Da vam ga podgrijem?

-Molim? -Želite li da vam podgrijem sendvič?

Aha. Ne, hvala.

Zapravo, može. Podgrijte mi ga.

-Može. -Nema problema.

Oprostite.

Anna.

Oprosti.

Hej.

Nismo se vidjeli od…

Od pogreba.

-Hoćemo sjesti? -Može.

Daj da ti pomognem.

Hvala.

-Može ovamo? -Može, super.

Ne želim više čekati.

Ne mogu.

Razumijem, ali ne znam je li to u ovom trenutku dobro za tebe.

A što je onda dobro?

Izvolite.

Hvala.

Molim vas jedan espresso.

-Hvala. -Što je dobro za mene?

Anna, čemu žurba?

Što te tjera?

Moja se terapeutkinja slaže.

Treba mi ovo.

Želim opet raditi. Spremna sam.

Mogu ti izdati odobrenje.

-Ali moraš mi obećati dvije stvari. -Koje?

Prvo, da ćeš i dalje ići na terapiju.

Drugo, ako se bilo što dogodi,

i najmanji problem…

Hvala.

Ako se bilo što dogodi, odmah mi se javi.

Evo, možeš početi s ovime.

Našli su je u kontejneru. Bila je vezana i mučili su je.

-Ali kaže da se ničega ne sjeća. -Trgovina ljudima?

Još ništa ne znamo.

Zasad prikupljamo informacije

i čekamo da se jave iz policije u Algecirasu.

Molim?

Našli su je u kontejneru tvrtke iz Algecirasa.

Morell,

ne treba mi zajednička operacija.

Anna, to je zasad najbolje za tebe,

s obzirom na situaciju.

Iskaz svjedokinje Lucíje Melgar

u okviru istrage Enriquea Záratea koju provodi Unutarnja kontrola.

Svaki tjedan,

ili svaki drugi tjedan,

primam omotnicu s novcem.

Ucjenjuje ih informacijama koje mu dam.

Za razotkrivanje tajnih agenata dobivam više novca.

Kada on dođe…

Tog dana, mi koji ga znamo…

Svi izađemo ako možemo jer…

Voli si dati oduška.

Zašto mi to radiš, Lucía?

Ako vas uhvati,

zaključa vas i radi vam što god poželi.

Zárate!

…nasilan je…

Što se zbiva?

Stari! Pušiš?

Molim? Što trebaš?

Cazorla je ovdje.

Našao ju je zaštitar pokraj luke u Barceloni.

On je i pozvao policiju.

Izgleda da su je mučili dva-tri dana.

Skladište uz luku u nadležnosti je regionalne policije.

Žele da surađujemo

jer špediter čiji je kontejner ima sjedište u Algecirasu.

Tvrtka DominoMer. Pratimo ih od zadnje Zárateove operacije.

Dobro. Javi im se.

Otići ćemo u Barcelonu na dogovor s regionalnom policijom.

Odlično.

A, ne. Ti ostaješ ovdje.

Istražuje te Unutarnja kontrola. Ti ideš.

Hajde, na posao.

Jesi li dobro?

Žena koju su našli u Barceloni…

Možda sam lud, ali…

Mislim da zna nešto o Lucíji.

Nisam siguran, ali…

Možda joj je sestra i suradnica.

-To je prevelika slučajnost, ha? -Možda.

Ne mogu je istražiti.

Zapeo sam ovdje zbog pizdarije s Unutarnjom kontrolom.

Da nagovorimo Cazorlu da pošalje tebe?

Ne. Šef ne smije ništa znati. Javljaj mi sve kad budeš u Barceloni.

Tebe je trebao poslati. Zaslužio si to.

Razgovarat ću s njim.

-Što ćeš mu reći? -Bez brige.

Već si se vratila?

Pa, vidiš da jesam.

-Hoćeš kavu? -Prestala sam je piti.

Kako si?

Drago mi je što si se vratila, ali zar nije malo prerano?

-Jesi li je vidio? -Ne, čekao sam tebe.

Dobro jutro. Ja sam Ripoll.

Radimo u Središnjem odjelu za žrtve.

Ovo je Enric, moj partner.

Enric Fuentes,

iz regionalne policije.

Anna je narednica i moja šefica.

-Jeste li za kavu? -Ne, hvala.

Čega se sjećate?

Ne sjećam se ničega.

Sve mi se čini potpuno nestvarno.

Traži li me tko?

To još ne znamo.

Vaš nestanak nije prijavljen, ali Europol sve dodatno istražuje.

Znate tko sam?