MINDHUNTER

Fixed by: BOTANICMAN

Nikad nije rekao ni riječ.

Sva djeca imaju tajne. Ali ovo?

Pokušavao nam je reći, Bille.

Nastavljao je govoriti, "Žao mi je. Žao mi je, mamice."

Ne sjećam se toga. -Kad se pomokrio u krevet.

Nije to učinio godinama. –Oh, Bože. Ja... Mislila sam da se srami, ali...

Je li nam pokušavao reći, Bille? –Ne znam, Nance.

Što je mislio da se dogodilo onom mališanu? –Morali su znati da ne diše.

On nije bio uopće dio... toga. On...

On je posmatrao. -Znao je dovoljno da ga stavi na križ.

Mislio je da će ga to vratiti u život.

Nikad mi se nije sviđao onaj mali Martin.

Rekla sam ti, nikad mu nismo smjeli dopustiti da se igra s njim.

Previše je grub. –Što da je to učinio Brianu?

Mi oboje smo mislili da je to dobro, vidjevši kako Bri konačno ima prijatelje.

Hoće li nam ga oduzeti? –Neću dopustiti da se to dogodi. –On ima dobar dom.

Halo?

Bavim se obiteljskim stvarima. Možete li mu reći...?

U redu.

Dobro, odmah ću doći.

Sad? -Gunn me želi vidjeti. –Reći ću mu da uzimam slobodni tjedan. –Tjedan? -Nance.

Samo sam mislio na to da se moramo pozabaviti stvarima.

Saznaj što slijedi.

Što se dogodilo?

Oprostite, gospodine. –Znam da bih trebao biti u Atlanti.

Primio sam telefonski poziv... -Vi ga barem jeste.

Ispričavam se. –Trebao sam nazvati. -U najmanju ruku.

Grad je prosio tjednima za saveznu pomoć, a izbačeni smo u manje od 24 sata.

Da, trebali ste nazvati. –Morao sam to čuti jutros iz ureda u Atlanti.

Navodno, Holdenov uvod nije bio dobro primljen od povjerenika za sigurnost?

Jeste li razgovarali s Holdenom? -Ne. –Pitam vas, kao vođu vašeg odjela,

što je to Holden rekao da je toliko uvrijedilo grad?

Povjerenikov izgovor da ono nije stvarno otmica, bio je prikladno sredstvo za kraj.

Što je Holden rekao? -Iskreno, gospodine, ništa van reda.

Dao je povjereniku pregled: da mi tragamo za povezanošću.

Objasnio je da misli da se radi o jednom, crnom grabežljivcu.

Možda je više bilo kako je to rekao, gospodine, nego što je rekao. -Kako to?

Možda je ušao u više specifičnosti nego što trenutno možemo podržati.

Dojam iz Atlanta SAC-a je da je Holden pokušavao odvesti istragu

u "ulice koje grad trenutno ne želi istraživati,

barem ne javno." -Zvuči politički, iskreno.

Imenujte mi jedan glavni grad u kojem nema politike. –Moramo biti pametniji od ovoga.

Ako mislite da je Holden zagazio u političke vode,

vaš posao je da ga zaustavite... ili mi barem pružite priliku predvidjeti ispad.

Da, gospodine. U pravu ste. –Trebao sam bolje pročitati stvari.

Želimo da razumiju zašto smo im potrebni,

a ne zašto bi trebali biti oprezni prema nama. –Razumijem, gospodine.

Ovo se ne smije ponoviti, Bille.

Niste me mogli nazvati? -Bille, sve se prebrzo odvilo.

Pa, netko je imao dovoljno vremena da nazove Gunna.

Barney mi je rekao da nije bilo ničeg što smo mogli učiniti.

Sve je to bila politika.

Bit ću sretan porazgovarati s Tedom. -Ne. Nećeš razgovarati ni sa kime.

I nije sve bila politika, Holdene,

barem dok nisi započeo prodavati svoje nepodržane zaključke.

Složio si se da je počinitelj najvjerojatnije crnac.

Možeš li vidjeti, barem na trenutak, kako se to može shvatiti

kad predstavljaš profil, a nikad nisi bio na samom mjestu zločina?

Slijedeći put, šuti dok nismo utvrdili neke temelje!

Oprosti što si to morala čuti.

Izgledaš užasno. –Hvala.

Dakle, da shvatim da je sav taj put u Atlantu bio... skraćen?

Mogu uprijeti prstom u Holdena,

ali trebao sam ga paziti. Trebao sam predstavljati njegove naočnjake.

Dopustio sam mu da se razmaše na trenutak, impresionira ljude,

i tad mora da je zagazio u minsko polje. -To je posao na puno radno vrijeme.

Da. –Gledaj, popravit ću to, ali danas mi treba malo vremena.

Obiteljska stvar. -Je li sve u redu? –Da. Znaš, samo... vraćam se sutra.

U redu.

Gregg i ja odradili smo Henleya. –Gregg?

Da. Mislili smo da ćete ondje raditi tjednima,

a nismo htjeli zaostajati s intervjuima. –Kako je odradio to?

Malo je... oklijevao.

Napunio je gaće, zar ne? -Bio je to timski napor.

Transkripti bi trebali biti gotovi do sutra. –Veselim se tome.

Zakasnit ćemo. –Bit ćemo dobro. –Počinje za dvije minute.

Toliko da ćemo propustiti najave.

Do trenutka kad dobijemo svoja pića i sjedala,

definitivno ćemo nešto propustiti. –Ovo se čini kao velika stvar. –Prošla si!

U redu je. Pronaći ću negdje mjesto.

Gledaj, stvar je samo u tome da sam ja jedna od onih ljudi

Koja želi vidjeti cijelu stvar.

Kao, volim dobiti svoje kokice, svoje sjedalo. Volim gledati najave.

Puno ljudi osjeća ovako. –Ako ti tako kažeš.

Ali trebat će mi barem još minuta za ulazak u ovaj prostor.

Jer stvarno... sporo... parkiram.

Definitivno ćemo... propustiti... nešto.

Znaš, imam neotvorenu, vrlo osrednju,

vjerojatno pokvarenu, bocu Chablisa u mom stanu.

Stvarno? –Ima vijak na vrhu.

Mislim, kako reći ne nečem takvom?

Što? –Ništa.

Imaš li to vino?

Bila sam sigurna da ti neću uspijeti prodati to.

Nisam zamišljala da živiš na mjestu poput ovakvog.

Malo? –Raštrkano. –Tvoj život čini se vrlo obilnim.

Pa, nečija ekspanzivnost duha

trebala bi se reflektirati na njegovom osobnom okruženju.

Tko je to rekao? –Ja, upravo sad. Ne prepoznaješ moj glas?

Neodoljiv je. –Da. Nije loš.

Koliko često ga viđaš? –Vidjet ću ga ovaj vikend. Vodim ga na tekmu "Dukesa".

"Dukes"? –Uh, radi se o bejzbolu.

Nedostaje li ti? –Naravno.

Samo me ideja da oblikujem nečiji život, užasava. –Jedva mogu upravljati svojim.

Još imam gajbe za mlijeko umjesto polica.

Ja imam prave police, i ne mislim da se izjednačavaju

sa bilo kakvim višim razumijevanjem.

Za to što si uradila treba hrabrosti.

Sretna sam da vodiš autentičan život.

Sretna sam što mogu biti ovdje. –Sa tobom.

Ja isto.

Volim bejzbol. Ti voliš bejzbol?

Mislim, sigurna sam da bih, ako bih otišla na utakmicu.

Wendy, ne predstavljam svog sina ljudima sa kojima izlazim.

Oh, ne. Naravno. –To nije... –Ne, to je... to je dobro.

Ja... ja... žao mi je. Nisam smjela. –Ne radi se o tebi. -Ne.

Ne posebno ti. To je samo...

Ti... ne bi trebala upoznavati svog sina sa ljudima koje ne poznaješ.

Znaš, ispitujem nusproizvode promiskuitetnih majki, i to je...

Ne kažem da si ti...

Možemo li se samo vratiti par minuta unatrag,

nakon što sam doživjela najbolji seks u svom životu,

i prije nego što sam se pozvala u Malu ligu?

To je "Manja liga." –I... stvarno bi mu se svidjela.

On je samo... prošao je mnogo, a ja ne...

Ne želim ga zbunjivati. Znaš, ne dok to nije... nešto.

Uh, je li to stvarno bio najbolji seks u tvom životu?

Lijep spas, priča o lezbi mentoru.

I baš na vrijeme. –Morala sam smisliti nešto zbog čega bi se osjećao prihvaćenim.

Pa, uspjelo je. –Ali tad je on odlučno negirao da je homoseksualac.

Zapravo, puno više se branio od tog nego kad bih ga prozvali zbog sadizma.

Mislim da damica previše protestira.

Protestirao je protiv puno stvari. Silovanja, mučenja, ubojstva.

Rekavši da nije sudjelovao u tim aspektima zločina,

on karakterizira sebe kao ne-sudionika.

Nevjerojatno je koliko se može odijeliti od toga.

Moramo uzeti u obzir, da je Henley bio dijete.

Možda vidi svoje sudjelovanje kao da je bilo izvan njegove kontrole.

Točno je znao što će se dogoditi žrtvama koje je nabavljao.

I donio je svjesnu odluku da ne intervenira.

Dakle, sudjelovao ili ne, kriv je. –Mislim da postoji razlika između nabave,

koliko god sjebano bilo, i ubojstva. –Razlikovanje, da, ali ne odriješenje.

Ne praštam ga. Samo pitam,

može li tinejdžer biti odgovoran za postupke odrasle osobe?

Pokušavao je ugoditi Corllu. –Vjerojatno ga se bojao.

Zapravo, činio mi se više Corllovim robom

nego što ga se bojao. -Dakle, zato je zaglavio ondje?

Svršavao je gledajući kako Corll ubija? –Kako znamo da je Henley svršavao na to?

"Kad bih učinio nešto, što god to bilo, uživao bih."

Bille, on je asistirao u ubojstvu 20 dječaka.

Što se u tome eventualno može braniti? –Samo kažem, imao je 14 godina.

Možemo li ga stvarno ubaciti unutra sa Kemperom i Brudosom?

Bez Corllova utjecaja, bi li ikad napredovao do ubojstva?

Ne postoji način da saznamo. –Ali nevjerojatno, priznaje duboku povezanost

s čovjekom kojeg je vidio raditi grozne stvari.

Koji je čak prijetio da će ga ubiti.

Možda je njegova potreba za prihvaćanjem bila moćnija od bilo koje moralne granice.

A Corll je to iskoristio.

Razmišljala sam da bismo morali porazgovarati o našoj taktici.

Znate, ne bismo ništa postigli da nismo...

Improvizirali? -Možda izmislili neke pizdarije? –Touche.

Ako ćemo učiti tehniku intervjuiranja, ne može biti strogo prateći element.

Za sad, jedina stvar koja je djelovala je razgovor o njima.

Gospodine.

Henley? –Priličan manevar, dr. Carr. Mislio sam da čitam Holdena.

Gregg, dajte nam minutu, molim vas?

Pomoćnik direktora Wyman dolazi za par tjedana.

Imam malo okupljanje u svom domu, i volio bih da svi vi dođete.

Naravno. Bit će nam drago, Tede. –Wyman bi mogao biti moćni zagovornik DC-a.

Volio bih da čuje našu pripovijest direktno od vas,

Ijudi koji su to stvorili. –Da, gospodine. –Dakle, to će biti radna zabava.

Da, ali ja želim da se i zabavite, Bille. Povedite Nancy.

Holdene, dr. Carr, budite slobodni dovesti goste.

Hvala vam, gospodine. Planirat ćemo to. –Oh, još jedna stvar.

Sredio sam vam Mansona. –Kad? -Tri tjedna.

Sveto sranje. –Moramo pažljivo razmisliti kako ćemo pristupiti tome.

Je li rekao Manson? –Pristupamo tome kao i svakom intervjuu.

Ne. Ovo je prvi put da ćemo sjesti sa subjektom koji zapravo nije oduzeo život.

Ono što bi ovdje bilo vrijedno bilo bi da ga promotrimo iz timske perspektive.

Manson je bio neprikosnoveni vođa njegove Obitelji. –Onda nek to bude naš pristup.

Izvješće ME potvrđuje svjedočanstvo druge djece:

da se Brian nije izravno angažirao u aktivnostima

koje su dovele do smrti žrtve. –Međutim, bio je nazočan i, kako je sam priznao,

on je bio taj koji je predložio polaganje žrtve na križ.

Mislio je da će to vratiti Daniela natrag u život...

Gospođo Tench, dijete je zauvijek izgubljeno za njegovu obitelj.

Brian je naizgled djelovao bez zlobe, i zbog njegove dobi,

odlučujem da neću poduzimati pravne radnje protiv njega.

Ali država ne može ignorirati činjenicu da je imao opsežnu mogućnost potražiti pomoć

tako da razgovara sa vama, njegovim roditeljima, nakon počinjenja navedenog.

On je izabrao ne učiniti to. –Ili je izbjegavao otkrivanje,

ili nema koncept ispravnog i pogrešnog.

Država je obavezna pokušati razumijeti njegove motive

kako bi se osiguralo da on nije opasnost za sebe ili zajednicu.

Opasnost? -Šaljem ga na Odjel za zdravstvo i Ljudske usluge, na procjenu.

Hoćemo li ga moći zadržati kod kuće? –Da.

Dodijeljen vam je radnik na slučaju i profesionalac za mentalno zdravlje.

Sud će donijeti odluke temeljene isključivo na njihovim procjenama.

Vaša usklađenost u ovom postupku obavezna je,