The first 145 lines.
Sranje. Da?
Čula si da kucam? -Da, čula sam prva tri puta.
Čula si? -Ovo je moj termin za WC!
A šta ako ja propustim svoj? -Ne funkcioniše tako.
Ne možeš menjati pravila termina za WC. -Znam, ali šta ako mi treba sad?
Skoro sam gotova. -Znam, ali treba mi sad.
Tata! -Izvini, dušo.
Išli smo kod Rikija posle posla i pojeo sam previše krilca. -Tata, dosta.
Odvratno. Doneću ti ja hranu sa posla, važi?
Ne moraš više ići kod Rikija, uvek pokvariš stomak, odvratno je.
Jesi li uzeo lek? -Rekla si mi već dvaput.
Dobro, ali da li si uzeo? -Upravo sam krenuo.
Dobro, ja krećem na posao.
Volim te. -I ja tebe.
Vrati moju četkicu kad završiš. -Da, šefe!
Sad sam pet kila lakši.
Imaš rupu na rukavu? -Ubiću te. Moraću da te ubijem.
Volim te, šefe. -Volim i ja tebe.
Mikro rotkvice. Idu u frižider? -Da, molim te.
Rasklopi kutiju. -Dobro. Zašto su mikro stvari tako skupe?
Jer su mikro.
Ovo je za mene? -Da. -Hoćeš na cigaru? -Ne, prestao sam da pušim.
Od kad to? -Od sinoć. -Brineš o zdravlju?
Brinem o dodatnih pet minuta vremena. -Kad smo kod vremena.
Morate otvoriti šalter sa sendvičima. Mušterije se žale.
Znam. -Dobro, ali ne čuješ to što ja čujem. -Šta ti čuješ?
Čujem da govore "jebeš ova fensi sranja, gde je moj sendvič".
Dobro, otvorićemo sutra.
Zar nije smešno što smo ovde zajedno? -Da. -Sećaš se kad smo bili mali?
-Sekli smo hleb. -Brisali stolove. Kao da smo mogli sve na svetu.
Tebi je verovatno bilo drugačije. -Što to misliš?
Ti si znao šta hoćeš. Ti si bio ovakav…
A mi smo bili… -Kao, više mogućnosti?
Tako je. Za nas. Moram da idem.
Dobro. -Dobro.
-Dobro jutro, Šugar. -Dobro jutro, Kristofer. -Hej.
Ćao. -Ćao.
Rekla sam "ćao".
Ja nisam odgovorio? -Koliko dugo si ovde?
Neko vreme. -Kako si? -Dobro.
Zvao si Ričija? Da pitam za Kler? -Nat. -Karm.
Dobro jutro. -Dobro jutro.
Koliko dugo si ovde? -Dobro sam. -Da? -Da. Fokusiran sam.
-Dobro. -A ti? -Super, dobro.
Usrano.
Hoćeš da pričamo? -Nije baš za osam ujutru.
Tu sam.
Imaću dete za dva meseca. Hoću da mogu da se otarasim svega što vučem sa sobom.
-To je tema za četri popodne. -Rekla sam ti.
Dobro jutro.
-Šta je ovo? -Obaveze. Tako ćemo uspeti. Tako rade restorani na najvišem nivou.
"Poštuj tradiciju, pomeraj granice".
Sigurno si dobro? -Moramo biti odlični svakog dana.
Možeš li to da ištampaš i okačiš? -Ber. -Molim te.
Zdravo, deco. To je za mene. -Hej. -Hej.
Šta ćeš ti ovde? -Šta ću ja ovde?
Čekaj da vratim film. Sad sam se setio, ja sam vlasnik, radim šta hoću.
Izvini. -Šta vam je ovo? -Aparat za vakumiranje.
Šta će vam novi aparat? -Bolji je. -Kako je bolji?
Što pitaš? -Da prestaneš da trošiš moje pare. Vidim ova nova hipsterska sranja.
"Savršeno ispeglane košulje". -Tako je. -"Lična higijena".
"Rasklopiti sve kutije pre bacanja" -Da. -"Bez iznenađenja."
"Bez ponavljanja sastojaka. Tehnika, tehnika, tehnika." Pogrešno napisano.
"Novi meni svaki dan. Konstantno razvijanje kroz strast i kreativnost."
Nešto o kašičicama, ne mogu da pročitam. -Da, stalno nam ponestaje kašičica.
Misliš da smo spremni da se "razvijamo kroz strast i kreativnost"? -Saznaćemo.
Karm. -Da? -Što radiš ovo?
Ne mogu da trošim vreme sada. -Slamaš mi srce. -Ovo je dobro, Nat.
Hvala. -I drugi put, lutko. -A za mene?
Zvao sam, ali rekli su da se još dereš u frižideru. -Hvala ti.
Dobro jutro, Sid. Bilo si dobra prošle nedelje. -Dobro jutro, hvala.
Hej.
Karm. -Hej. -Ćao.
Šta je bilo?
Ne znam.
Možda da počnemo od toga šta je sve ovo sad?
Istraživanje. -Sve si izmenio?
Da. Oduzeo sam neke stvari i pogurao ih unapred. -Dobro.
Hoćeš da mi kažeš šta si tačno oduzeo i pogurao? -Sid.
Dobićemo zvezdicu.
Šta?
Mislila sam da je to zamka. -Ja sam mislio da si to htela. -Dobro.
Bila si odlična, usput.
Hvala što si to rekao.
Ali ipak si mi sve promenio. -Ne tebi, i sve su to sitne izmene.
Školjka je savršena, ne trebaju nam druge ribe. Odrezak je bio prevelik.
Umesto bukatinija, imamo velike raviole. -Sa žumancetom unutra?
Žumance unutra i prah od pančete.
I stavio sam čips preko brancina. -Kao kod Buluda? -Kao kod Buluda, da.
I izbacujemo kavateli. -Lakše je za posluživanje.
Tako je. Menjaću ga svaki dan. -Kavateli ili raviole? -Sve.
Menjaćemo sve, svaki dan?
Da. Napravio sam spisak. Šugar! -Zašto?
Da bi videli šta sve možemo. -Ko to? -Može li Tina da ide na pijacu?
Verovatno, ali to nije odgovor. -Imaš ugovor u inboksu.
Jesi videla? -Karm. Ne, šta piše? -Ugovor o partnerstvu. Ti, ja, Nat.
Napravili smo raspored prava. -Raspored sticanja prava.
Hvala. -I šta tu piše? -Koliki će biti tvoj udeo vlasništva.
Dobro si? -Kao da sam ovde već satima. -Da, mnogo toga se dešava.
Zašto ovo radiš?
Da ja mogu tebe da guram, a ti mene. To si i htela, zar ne?
Prestao si da pušiš? -Pokušavam.
Jesi pričao sa Ričijem? -Ibra! -Karmen.
Izvadi govedinu iz frižidera. -Dobro, šefe. -Hvala.
"Obaveze." -Da. Nije moja ideja. Objasni joj, Karmen.
Gomila stvari. -Pa super. -Gomila stvari koje će učiniti ovo mesto efikasnim.
Ovo je lista koju si napravio? -Tako je. -Napravio je i ugovor, znaš?
Da. -Baš uzbudljivo.
Zar ne? -Jeste uzbudljivo. Zar ne? -Da.
Kompjuter je sastavio ugovor, neka ga pregleda tvoj advokat. -Koji kompjuter?
Veštačka inteligencija? -Nikolas Maršal. -Kompjuter je osoba. Naravno.
Ja nemam advokata. Možda nekoga poznajem. -Imaš advokata.
Ko? -Pit. -U redu.
"Konstantno razvijanje kroz strast i kreativnost." Šta ti znači "sa mesta"?
Dobro jutro, ekipo. Kako su svi?
Šefe Sid, da li si videla moju peglu? I pitaj Karmena šta je uradio sa stolovima.
Šefe Sid, reci Ričardu da sam mu pomogao tako što sam bolje organizovao stolove.
To si uradio? -Tako je. Smešno je.
Stolovi su izgledali kao da ih je namestio neko ko nikad nije bio van Čikaga.
Ne mešaj Čikago u ovo. -Bilo je besmisleno, pa sam hteo da pomognem.
Šefe Sid, reci Karmenu da ću ja njemu da pomognem ako hoće. -Možeš, slobodno.
Pomoći ću ja tebi. -Dođi, hajde, pomozi mi. -I hoću.
Ja predlažem da oboje prestanete, jer mi se ovo ne dopada uopšte.
Sid, u redu je.Karmi se razbacuje frazama jer nije samoostvaren nego je jedna beba.
I verovatno mi je zato govorio da sam luzer. -Izvinio sam se. -U redu je.
Ne treba mi izvinjenje. Sad znam šta misliš.
Bio si jako hrabar iza tih vrata.
Znaš šta, šefe Sidni, ne sećam se da se Ričard meni izvinio za sve što je rekao.
Natali, hoćeš da mi pomogneš? -Recimo, da te volim? -Ne, šta?
Znaš šta? Ja umem da odvojim ovo naše sranje od svega drugog.
Ono tamo ispred je moj dođo.
Kad menjaš sranja bez mog pristanka, stvaraš strah, a tamo nema mesto za strah.
Dodao sam stolove za dvoje, jer stolovi za četvoro nemaju smisla.
Ti si ih tražio. -Pomerio sam cveće jer ima previše cveća. -Ljudi.
Cveće je jebeno elegantno. -Ne mogu da se izvinjavam. Što se dereš? -Ja?
Tako je. -To je smešno. -Je l' jeste, je l' smešno Ričarde?
Udalji se, Karmen. -Smešno je?
Možete li oboje da ućutite, jebote?
Izvini, Sid. -Klasična sublimacija. Kad prvi put to vidiš, jasno ti je.
Nemam pojma šta se dešava. Možda imam šlog.
Možete li da prestanete da se derete makar deset minuta? -Ja se ne derem.
Dobijam šlog? -To je od svetla. -Fakovi dolaze, u množini.
Koliko njih? -Dvoje sigurno, ali manje od pet. -Odlično. -Koliko njih ima?
Osam. Ne, devet. Uvek zaboram Ejverija. -Isuse Hriste. Riči, ovako ćemo.
Ako imaš problem, dođi kod mene. -Dobro. -On ne postoji.
No comments yet. Be the first to leave one.