No Hit Wonder

"Ljetna senzacija Daniel Novak osvaja ljestvice svojim hitom.

12 000 tinejdžera došlo je na njegov nastup.

Tinejdžeri su na rubu živčanog sloma.

Dan prije koncerta obožavatelji čekaju zvijezdu pred hotelom.

Slijedi Daniel Novak, čudo s jednim hitom.

Smeta li vam što ste poznati zbog samo jedne pjesme?

Smeta li vama što uvijek postavljate isto pitanje?

Ja sam broj jedan!

Pozdravite našu novu zvijezdu na Mallorci!

Ne čujem vas.

Daniel, 49 g., samac. Pjevač s jednim hitom."

Hvala.

Danas imate popust od 70% na izabrane proizvode.

"Želim van!"

Smiješak, molim!

Hvala.

PROPALI HITMEJKER

Tu ste?

Možete li ponoviti? -Naslov je "Strategije za sreću".

Riječ je o markerima za kortizol kod umjereno depresivnih ljudi.

Dobro sam čula. Veoma dosadno!

Ne razumijem. -Možete li to bolje predstaviti?

Gdje je priča?

Gdje su emocije? Zašto bi se sponzori oduševili?

Priča je stvar sama po sebi.

Riječ je o primjeni znanstvenih saznanja

da bi ljudi bili zdravi, otporniji i sretniji.

Sretniji ljudi su društveniji, a takvi ljudi

ne bi bili luksuz u ovom poremećenom društvu.

Da smo malo sretniji, čovječanstvu bi možda bilo bolje.

Ako to ne oduševi sve...

Ne tražim sponzore, nego javne fondove.

Mogu li vas prekinuti? Osvrnite se.

Vidite li negdje novac iz javnih fondova?

Moram privatnike moljakati kad nam ponestane papira.

Imamo i druge probleme. Premalo osoblja, previše piskaranja.

Jedino što nemamo je novac.

Sreća može čekati. -Osiguranje ne pokriva sreću.

Svake godine moram opravdavati vaše radno mjesto.

Bilo bi lijepo da imate neki hit.

Hit.

Trebam nešto sočno, emocije, sponzore.

Osjećam se kao marketinška agencija.

Hej, Lissi! -Hej.

Svjetlo opet ne radi. -Zvat ćemo domara.

Želim vam sreću, no imate je.

Duhovito!

Već se dovoljno prostituiram.

Dva doktorata, a mijenjam noćne posude.

Hej! -Oprosti.

Hvala na poslu. -Ti ćeš?

Hvala, Lars.

'Jutro! -'Jutro!

Čule ste? -Što?

Slavna osoba u 305.

Zaista?

Budan je.

Poznaješ ga? -Ne.

"Time, time, time..." -Ludnica! -Moj Bože!

Ne izgleda dobro. -Rokeri teško žive i umiru mladi.

Kasni 20 g. da bi umro mlad.

Dobar dan!

I?

Kako ste?

Ja...

Tko ste vi?

Ja sam Hazel Graminski, liječnica.

Ovo je dr. Grömel-Waldstett.

Naša znanstvena suradnica. -Bok!

Što se dogodilo s mojom glavom?

Pali ste s balkona.

Imate potres mozga i puknuće ligamenta.

I to je sve? -Ne.

Propucali ste si lice.

Mala rupica, dva šava.

Kako je došlo do toga? -Imate li novine?

Nemam ih pri ruci,

no možemo ih potražiti.

Recite nam nešto o tome.

Dobro. -Dobro.

Kad mogu otići?

Znate li gdje ste? -Gdje?

Na odjelu za akutne slučajeve. -Više to nisam.

Ovo je zaštićeni psihijatrijski odjel Sveučilišne bolnice München.

Zaštićeni?

Zatvoreni.

Ergoterapija? -Neće.

Ne govori, ništa?

Koje ste mu terapije ponudili?

Nemamo ništa. -I šuti?

Već pet dana.

Što je rekao?

Moj život, moja stvar.

Sutkinja ga ne pušta van.

Nastavite dok ne reagira.

Dalje! -Oprostite! -Da?

Mogu li ja pokušati?

Ako su vam granule limuna previše suhe.

Tako razbijate led? -Mala šala.

Za početak, poslije ćemo prijeći na stvar.

Čaj od limuna u granulama?

Što su pisali o vašoj nezgodi?

Oprostite. -Ne, dobar vic.

I? -Baš ništa.

Nije bilo ni najmanje vijesti.

Imam malu probnu grupu.

Možda nam se želite pridružiti.

Dobro ste počeli, a sad želite razgovor.

Više volim kad ljudi ne govore mnogo.

Ja sam znanstvenica, ne terapeutkinja.

Mislila sam da malo želite izaći s odjela.

Grupa je u dnevnoj bolnici.

Vidite vrt.

Glupa ideja. Moram ići.

Čekaju me uzorci urina.

Hlade se.

Želim cigaretu. -Nije dopušteno.

Bojite se da ću pobjeći?

S puknućem ligamenata?

Što radite u toj grupi?

Pjevamo.

Da vidimo usrećuje li to ljude.

"Na stablu je kukavica...

Na stablu je kukavica sjedila.

Tada je došao mladi lovac.

Tada je došao mladi lovac.

I ustrijelio jadnu kukavicu.

I ustrijelio jadnu kukavicu.

"Vaš je poziv na čekanju."

I ustrijelio jadnu kukavicu. -"Halo?

Još ste tu?" -Da.

"Imate pravo, nije bilo izvješća."

To je čudno.

"I ja mislim."

Možda se zagubilo.

"S kim razgovaram?"

S izvorom bliskim njemu.

"Daniel, jesi li to ti?" -Halo?

"Memorirala sam tvoj broj još kad sam bila u 'Bildu'.

Halo?"

Još nešto... -Stanite, ubost ću se vilicom u oko.

Imam prijedlog za vas.

Pomozite mi da ih usrećim, a ja ću vama da izađete.

Ne možete, niste liječnica.

Što... -Ako im netko kaže da se otvarate i surađujete,

pomislit će da niste prijetnja sebi

i uskoro ćete moći izaći.

Samo se netko treba založiti za vas.

Uskoro? -O tome ne odlučujem.

Ovisi o vašem angažmanu.

Da. -Ali brže. Mnogo brže.

Ne želite me liječiti?

Mogu li biti iskrena?

Da.

Vi me ne zanimate. Želim da moja studija bude uspješna.

Pomozite mi pa ću i ja vama. Poslije radite što hoćete.

Oštroumni ste.

Više nego što mislite. -To vam više pristaje.

To znači da mogu računati na vas? -Ne.

Van! -Dobro.

"Daniel!" -Halo? "-Bok!

Slušaj, malo sam istraživala.

To je strašno, pozdravlja te cijela redakcija.

Dobro si?" -Sjajno.

Ovdje su ljudi divni. -"Super!

Imam nešto senzacionalno.

Dali su mi veliki nedjeljni intervju."

Što? -"Da.

Dvije stranice o tvom životu.

Iskreni razgovor o usponima i padovima.

Nikakvi tračevi." -Zaista? -"No pitanje je kako si.

Možda je sve to prebrzo." -Ne.

"Gdje si?"

Kod kuće. -"Možemo se ondje vidjeti?" -Da. -"Odlično!

Razgovarat ću se fotografom. Čujemo se." -Odlično.

Kako je Daniel Novak?

Ne smije izaći.

Nije sigurno.

Najmanje šest tjedana.

Rekla si da je odlično.

Sutkinja ga pušta van. -Što?

Može u dnevnu bolnicu. To je tvoja zasluga.

Veseli se!

Lissi!

Dalje...

Dovraga!

Bila sam tako blizu.

Rupčić?

Što radite ovdje? -Pomaknite sjedalo, moje koljeno...

Zašto ste ovdje? -Moje koljeno!

Prozor je bio otvoren. Ne prvi put, sudeći po mrljama od vode.

Kako ste pobjegli iz bolnice?

Rekli ste da ćemo pomoći jedno drugome.

Nisam na to mislila.

Ne smijete biti ovdje. -Što radite?

Vraćam vas u bolnicu.

Ja bih razmislio.

Zašto?

Tko je ostavio ključeve na mom jastuku? -Ja...

To je nemar. -Ucjenjujete me? -Imali smo dogovor.