The first 200 lines.
Ako ne verujete u beskonačnu moć prijateljstva,
ova priča nije za vas.
Slobodno izađite iz sale.
Ova priča je samo za one koji prijateljstvo shvataju ozbiljno.
A sada širom otvorite svoja srca, uši i oči.
Priča počinje.
Počela sam da se bavim muzikom s Lizom.
Prijateljice smo od detinjstva.
Ali ne bilo kakve.
Kunem se da ću te štititi ceo život i celu smrt.
Kunem se da nas nikad ništa neće rastaviti.
Proglašavam vas sjedinjenima
u svetu vezu večnog prijateljstva.
Pljuni.
Sa 17 smo s oduševljenjem otkrile duo Le Rita Micuko.
BESMRTNE
Nismo još našle ime za svoj duo,
ali već smo odlučile da osvojimo Pariz.
Tri, četiri.
Uzimam te kao talas
Koji teče obalom
Stvaram talase... -Čekaj.
Čekaj da odsviram ovo.
Stvaram talase i tumaram
Gorim, nisam više pitoma
Tri, četiri.
Ti si moj čovek-riba
Sanjam o tome da me odvedeš na dno
Mora i da se u tvojim rukama
Topim kao kocka leda
Možeš da otpevaš "kocka leda"...
Kocka leda...
Hajde... Kocka leda...
Dobro.
Mora i da se u tvojim rukama
Topim kao kocka leda
Odlično. Super.
Kao maturantkinje
doslovno se nismo razdvajale
nikada.
Istrajavajući u tome da budeš svoj...
Neki ne-ja mora da postane ja.
A do te ugradnje dolazi
kroz nos i usta.
Još nisam sigurna vidi li.
Ne vidi.
Privrženost se izražava
blizinom tela.
Kada nekog volimo, cenimo,
želimo da ga ljubimo,
da ga zagrlimo...
Da ga stisnemo u svoj zagrljaj.
Kako bismo bili svoji... -Luda je.
Molim vas, zapišite ovo.
Važno je.
Kako bismo bili svoji
ja mora da stvori malo ne-ja.
Kako, dakle, stvoriti ja s ne-ja?
Otpadom.
Našim otpadom.
Je li urin otpad?
Tako je. Šta još?
Menstruacije? I to je otpad.
Ti si otpad. -Da, da, svakako. -Prof. Kum,
jesu li i suze otpad?
Da, ljudsko telo proizvodi razne vrste otpada.
Otpad od naših afekata,
a afekti su gađenje, bes,
čak i tuga.
Liza?
A ti afekti pokreću osećanja da stvaraju otpad
kao što su suze, znoj...
Čak i povraćanje. -Liza? -Pogledaj one luzerke.
Naš otpad mnogo toga govori o nama.
Liza? Liza Kolato? -Ono što jesam može da bude izvor
onoga što će mi podstaći gađenje.
U detinjstvu je to ključno.
Ne možeš samo da odeš u Pariz i stvaraš muziku.
Možeš. Ona nije nikoga poznavala kad je došla...
Grozno je što je upoznala tog nasilnika.
Terao ju je da snima porniće.
Prestani! -Kunem se.
Stalno smo razgovarale o Ketrin Ranže
i svemu što je prolazila sve dok nije upoznala Freda Šišena.
Zanimalo nas je zašto su njihova muzika i njihov duo toliko moćni.
Satima bismo razgovarale o tome
i uvek bismo zaključile da je ona bila nekakva poluboginja.
Ali bila je pravi komad.
I mi smo pravi komadi. Zezaš se?
Prave smo amazonke. Videćeš.
Rasturićemo u Parizu. -Vidi.
Kolato.
Pogledao me. Ili mi se učinilo? -Jeste.
Ne pitajte me šta je videla u njemu.
Nikad to nisam shvatila.
U tome su nam ukusi zaista bili
sasvim suprotni.
Čekaj.
Šta? -Zapalimo jednu.
Misliš da želi da je kresne?
Očito.
Kako se šepuri!
Imaš crni marker? -Da.
FRANCUSKA FRANCUZIMA! NACIONALNA STRANKA
Gadovi, svi.
Jeziv je. -Neće preći prag.
Kako znaš? Ti si sveznajuća?
Da. Mogu čak da ti kažem na kojoj ti je strani kita.
Dobro.
Reci.
S leve. -Kako si pogodila?
Letos sam naučila da kita stoji sa strane.
Pogledajte kvrgu.
Ne!
Prestani, dići će mi se.
Ionako nemaš mnogo.
A njemu?
Levo.
Da.
A njemu?
Levo?
Tako je.
Uvek sleva? Užas.
Ne! Pogledaj
onog starca.
Da, zdesna.
Tako je.
A njemu? Tri muda bez kite.
Panj kite.
Opazio nas je. -To nije lepo.
Zlobne smo. -U redu je.
Nama momci uvek gledaju sise.
Da.
Šta kažeš na Amazonke?
Ne, prošli put si našla nešto zabavnije.
Nešto što je bilo...
Napuderisane Sise? -Ne. Ne to.
Prljave Gaćice? -Da. To je presmešno.
Prljave Gaćice nije dovoljno ozbiljno.
Amazonke zvuči lepo i buntovno.
Mogla bih da napišem istoimenu pesmu
i bila bi naslovna.
Ali naslovna pesma "Prljave gaćice" je zaraznija.
Tako je.
Moramo da se posvetimo tome. I da održimo koncert.
Šarlot, prekini i zovi je kasnije.
Dolazim.
Misliš da ima devojku?
Ko? -Kolato.
Ne znam. Ali to nije važno.
Naravno da je važno.
Ne želim da uništim vezu.
Nećeš ništa uništiti.
To je njegov problem, a ne tvoj.
Šarlot! -Dođavola, tata.
Moram da idem. -Dobro, ćao. -Ćao.
Smatram da su rase nejednake. To je očigledno.
Istorija to dokazuje.
Rase nemaju ni iste sposobnosti ni isti nivo evolucije...
Dosta, tip je noćna mora. -Gasim.
Ne moramo da ga gledamo svako veče.
Barem govori nešto drugačije.
Tako je.
Svako ima pravo na svoje mišljenje...
Šta si rekao?
Ima pravo da izrazi stav, kao svi.
Ne kažem da se slažem.
Samo kažem da ne lupeta baš gluposti.
Sad ja ostajem bez daha.
Ne budite takvi skeptici.
Smem li odmah u Pariz?
S kojim novcem misliš da odeš u Pariz?
Tvojim, kretenu.
Maturiraj pa ćemo videti za Pariz.
Ti nisi maturirala.
Ne, ali mogla sam. -Još gore, nisi ništa uradila.
Odgajila sam vas.
Imala si decu s luzerom.
Neće me vređati 17-godišnja devojka.
Šta ćeš sa svojim novcem? Sedećeš na njemu?
Neću ga trošiti
na nezahvalno i lenjo derište.
Kuda ćeš?
Prijatno.
Mrzim ga. Kako ga mrzim!
Neće glasati za L Pena.
On je samo frustrirani luzer koji nije ostvario snove.
Briga me što je sebi uništio život.
Neću ja to da plaćam.
Jedva čekam da odemo u Pariz.
Ti ne?
Da.
Više ne želiš da ideš?
Želim, samo ne znam kako ćemo se snaći.
Bićemo cimerke.
Svi to rade u Parizu. Radićemo. Snaći ćemo se.
Nije problem raditi, nego...
Moji su marljivo radili da mi plate studije
i za njih je muzika samo hobi.
I baš ćemo zato dokazati da greše.
No comments yet. Be the first to leave one.