Romulus

Amulije!

Ovdje sam!

Amulije!

Imam 500 ljudi spremnih na borbu!

I gnjev božice koja me već jedanput spasila od smrti!

Ne traži još krvi nevinih, Amulije!

Predaj mi grad! I zaboravit ću na osvetu!

Kunem se svim bogovima!

Dolazimo sutra u najraniju zoru sve vas pobiti!

Mnogi od njih bili su mi prijatelji.

Svima im znam imena.

Samo čekamo tvoju zapovijed. Ljudi su spremni.

Upozorite kraljeve.

Sutra u zoru...

Moramo se boriti zajedno.

ROMUL

Vidio sam te.

Govori. -Gospodaru, još stigneš spriječiti krvoproliće.

Preklinjem te, u ime naših bogova.

Bogova?

Znači, napokon su ti se obratili?

I dalje šute?

Ali više me nije briga.

Progovorit će sutra naše oružje.

Izlazi.

Numitor ti je brat.

Ratom protiv njega donijet ćeš samo uništenje Albi.

To kažu bogovi ili ti?

Ja to kažem.

Želiš li ti biti kralj?

Dođi.

Sjedni.

Sjedni.

Želiš predati grad bratoubojici?

To želiš? -Ne želim. -Što onda želiš?

Misliš da je Jem nevin.

Tako je. Jem jest nevin.

Ako bogovi šute, beskoristan si.

Vučica... Cijelog je života čekala ovaj trenutak.

Naš grad. Ruma. A sad smo sami.

Ona je ovdje.

Kad se činilo kao da je sve gotovo,

Jem ju je zazvao i ona ga je spasila.

Sad živi u njegovu srcu. Kad dođemo onamo, izgradit će joj hram.

Jeme!

Ne skrivaj se iza Rumijine djece!

Ovo nije njihova bitka!

Voljela sam tvoga brata!

Budućega kralja!

A ti si ga ubio!

Prekršio si volju bogova!

Sramota si ovoga grada!

Ne idi.

Onda mi dovedi oca!

S njim ću se boriti! -Bojiš se žene, Jeme?

Nije te sram pred suborcima?

Neka svi miruju. -Ne možemo. -Što god bilo.

Nisam ubio brata.

Reci im da odu.

Sad smo sami nas dvoje.

Neće se umiješati.

Kunem se svim bogovima.

Stani! Stani!

Ubij me!

Tražit ću te do svog posljednjega dana.

Niti sam ubio brata niti ću tebe!

Ako tražiš osvetu, ne traži mene.

Tvoj otac...

On ga je ubio pred mojim očima.

Enito ti se uvijek divio.

Govorio je da si mu ti prvi dao mač u ruke i naučio ga služiti se njime.

I ja sam ga volio.

Kao vlastitoga sina. -Nisi mi rekao koje su mu bile posljednje riječi.

Barem mi reci je li mislio na mene prije smrti.

Ranjena si. Krvariš. -Odgovori mi.

Što želiš znati, Ilija?

Jem ga je ubio na prijevaru. Nije mogao ništa reći.

Ne možeš više ni lagati.

Jasno, sramiš se pred bogovima.

Nije me više briga za bogove.

Sramim se samo pred tobom.

Kasno je za sram.

Odsada me se možeš samo bojati.

Tko se boji, bori se.

No neću se nikada boriti protiv kćeri.

Zašto si mi to učinio?

Ubio sam Enita da spasim kraljevstvo, a sada ga uništavam.

Ubij me.

Pravedno je da ti to učiniš.

Na koljena!

Riječ "pravedno" iz tvojih usta je svetogrđe.

Otvorite vrata.

Otvorite vrata!

Dala sam vam zapovijed!

Otvorite vrata!

Grad je tvoj.

Jeme...

Ti ćeš biti kralj.

Tvoje podanike

i svoj život predajem

tebi na milost.

Ovo je krv ubojice.

Izdajnika.

To je krv moga oca!

Amulije je, da bi postao kralj,

uzeo Enitov život.

Da bi postao kralj, optužio je Jema!

Sam je priznao.

A ovo... Ovo je mač koji ga je ubio!

Tijelo mu još gori.

Danas nas je ova žena sve spasila!

Sad zakopajte gnjev!

Od danas u Albi vlada mir.

Živio kralj! Živio kralj!

Ne bismo trebali ući u grad koji je svet drugim bogovima.

Jem će postati kralj. Silvija i Numitor to su obećali.

Grad će biti i naš. -Bit će.

Ali dok onamo ne uđe naša božica, nećemo ni mi.

Živio kralj! Živio kralj! Živio kralj! Živio kralj!

Neka sluškinje započnu obred pročišćenja.

I neka odnesu tijelo moga brata.

Neka zlo bude uklonjeno odsada zauvijek.

Prepao si se čistog ruha?

Sve dugujem vama.

Ostali ste uz mene.

I sad s vama želim misliti na budućnost Albe.

Želim novu Albu.

Uđi, Ilija.

Htjela je razgovarati s tobom.

Bi li je saslušao?

Ja...

Ubila sam ti oca.

Mislila sam da je kriv.

Ubila sam ga gledajući ga ravno u oči.

Bez milosti.

Nisam znala istinu.

Kralju Gabija, danas sam te došla zamoliti oprost.

Lauz...

Ovdje, sada...

Svi smo siročad.

Naših roditelja više nema.

Došlo je naše vrijeme.

Tko je ubio prevaren...

Ne zaslužuje moj gnjev.

Pozdrav Tridesetorici.

Današnja pobjeda je vaša. Običaj je da samo kraljevi smiju ući u dvoranu.

Bez Ilije bi mnogi od nas bili mrtvi. -A on? Nije jedan od Tridesetorice.

Zašto želiš da Viro izađe? -Rumija je zvijer koja proždire i ubija.

Pustiš li je u grad, donijet će razaranje i smrt.

Nepoznati bogovi izazivaju strah. Znam to.

Ali pogledaj me, molim te.

Ta božica koju mrziš me spasila.

Bogovi žele da živimo u miru. -I radi mira...

Radi mira...

Preklinjem vas da prihvatite Vira u vijeće.

Djeca Rumije borila su se uz nas.

Numitor im je obećao poštenu nagradu. -Mi ne znamo za to obećanje.

To obećanje te ništa ne košta, Kapis.

Sutra ćemo zajedno zahvaliti svojim drevnim bogovima.

Žrtvovat ćemo i vola Jupiteru.

Zatim ćemo posvetiti grad božici Rumiji.

I njezina djeca moći će se osjećati kao doma.

Ne volim ovakve pobjede bez borbe.

Sad su samo Latini unutra. -Viro je jedan od nas.

Znat će steći poštovanje. -Vidjet ćemo.

Dotada im ne vjerujem.