Romulus

Želim ih sve žive!

Vučice!

ROMUL

"I tako se Ajant, Telamonov sin, samo držao po strani,

bjesneći zbog pobjede

koju sam odnio nad njim Ahilovim oružjem

koje je ponudila žalosna mu majka." -Ajant je bio ljutit.

Grci su dali Ahilovo oružje Odiseju, a ne njemu.

Ali Odisej je bio najhrabriji. -I Ajant je bio hrabar.

Branio je hrabro, rame uz rame s Odisejem, Ahilovo mrtvo tijelo.

I samo njih dvojica su se usudili istupiti.

No Agamemnon je odabrao Odiseja. -Vidiš? -Šuti, Mano.

Ajant je bio vrlo hrabar.

Sam je porazio vojsku Trojanaca.

No Odisej je samo jednom svojom idejom pobijedio u ratu.

Smijem li ja? -Znaš kako se to radi?

Oprez.

Nikad ne radi ovo sam.

Odvedite kralja. Nitko ga ne smije naći.

Bez oružja! Ostani pribran. Nema opasnosti, vidjet ćeš.

Dobro došli, stranci.

Što želite?

Gladni smo.

Gdje smo? -U Veliji.

Mrtva je?

Još diše. Ali ne budi se otkad smo došli ovamo.

Otvori.

Šute od jučer.

Donesi im vode.

Ne želim da umru.

Razmislio si?

Bit ćeš poslušan svom kralju? -Bit ću poslušan svakomu.

Samo, ne znam.

Ni ostali ne znaju.

Moraš to dokazati svojom smrću.

Spreman si umrijeti?

Spremni ste umrijeti za spas svetogrdnika?

Ni zvijer ne bi usmjerila svoj gnjev prema sinu vlastite majke.

Ali takav je Jem. I tom čovjeku Numitor želi povjeriti Albu.

Tko je žedan?

Dat ću vam vode koliko želite.

Samo morate reći istinu.

Čovjek koji je prvi pio je najslabiji.

Njega ćemo uzeti.

Boluje otkad ste otišli u Gabi.

Samo želi biti u mraku.

Ostavi nas nasamo.

Tu sam, Gala, kako si htjela.

Moraš mi oprostiti.

Natjerala sam te da se vratiš ovamo. -Nisi me natjerala.

Gdje si ti, tu sam ja.

Kad su mi rekli da si otišao s njom...

Rekli su mi da si otišao s našom kćeri.

Strašne misli... Uvukle su mi se u srce.

I s tim mislima bol.

U glavi mi je...

Na tisuće bodeža... I bojim se.

Nemaš se čega bojati.

Tu sam i nisam ni u kakvoj opasnosti.

Da, sad vidim. Ali...

Obećaj mi da se nećeš vratiti njoj.

Amulije...

Moram ozdraviti.

Daj mi svoju snagu i vidjet ćeš da ću biti dobro.

Bit ću opet tvoja kraljica.

Sad spavaj. Vidjet ćeš da san liječi sve.

Obećaj mi da ćeš ostati ovdje.

Obećavam.

Prošlo je više od dva dana. -I što bismo trebale?

Ne možemo ih samo ostaviti.

Moramo se vratiti i spasiti ih. -Misliš da su još živi?

Bili su s Vučicom, ne mogu biti mrtvi.

Ima još utočišta u šumi.

I šuma nas je uvijek štitila. -Ne znaš što govoriš, Tarinkri.

Viro i ja dobro smo vidjeli sve te vojnike.

Onda nam ti reci što bismo trebale, Deftri. Sjediti ovdje i čekati što?

Sad shvaćaš. Znam to.

Onu trebaju vodiča,

a božica je odabrala tebe.

Zato mi je rekla da te promatram.

Ja... Ne znam što bi bilo ispravno učiniti.

Ona će ti reći što je ispravno, ne boj se.

Samo trebaš slušati i ona će ti se obratiti.

Zagrabit ćemo u zalihe. I zaklati janje.

Možemo ih hraniti nekoliko dana.

Što misliš, koliko će ostati? -Nisu rekli.

Ne javi li mi se otac,

ne mogu ni pomišljati da napustim Gabi.

Mano...

Sutra ideš u Gabi.

Donesi nam novosti.

Hoću, oče.

Ne žali zbog nje.

Svi ćemo umrijeti.

To kaže vaša božica?

Da se pomirite s tim da ćete umrijeti?

Jednom si mi rekla da Rumija ne zaboravlja svoju djecu.

Ne vjeruješ više u to?

Nismo mi njezina djeca.

Pogledaj nas dobro.

Drugovi su nam mrtvi, šuma je izgorjela...

A mi smo ovdje, ranjeni i u kavezu.

Kad dođe vrijeme, sve će nas ubiti.

Izgubili smo. Božica nas je napustila.

Ne zaslužujemo njezinu zaštitu.

Ne govori tako. Viro je još živ. I s njim su brojni drugi.

Moli božicu da im pokaže put.

I da nas dođu osloboditi.

Molio bih se umjesto tebe...

Da samo znam vaše molitve.

Ta narukvica... Odakle ti?

Zašto pitaš? -Ubio si onoga tko ju je nosio? -Nisam.

Poznaješ li možda Jema?

Ti si mu majka? -Što si učinio mom sinu? Odgovori.

Jem mi je pričao o tebi i svom ocu Numitoru.

Rekao mi je što su vam učinili. -Je li živ? -Jest.

Velijanci su nas napali, uspjeli smo pobjeći, a on...

Ne znam gdje je. No ne gubim nadu da ću ga opet vidjeti.

Ako si stvarno upoznao moga sina,

reci mi odmah sve što znaš o njemu.

Kad je bio mali, njega i brata je otac odveo u šumu.

I ondje se suočio s vukom.

Što još? -Malo govori, ali ima iskren pogled.

Nikad ga nisam čuo da laže.

Rođen je da bude kralj.

Ni kad smo bili sami, nije to zaboravio.

Za njega pravda vrijedi više od života.

Ne vjerujem ti ni riječ.

Jem se nikad ne bi odvajao od te narukvice. -Nisam ti ubio sina.

Kunem ti se svim bogovima.

Ne vjeruj nikomu. Govori što manje i brzo se vrati.

Prokletnici! Odlazite! Odlazite! Odlazite!

Odloži oružje.

Nastavi li se ovako, umrijet će za nekoliko dana.

Ostavite mog oca. -Nisi povjerovala u moje riječi,

ali povjerovat ćeš u naša djela. Tvoj će otac preživjeti

i vidjet ćeš da nismo neprijatelji.

Tko ste vi? I vi ste poznavali moga sina Jema?

Vlastitim sam mu rukama vidao rane.

Generacijama su živjeli u špiljama u šumi.

Rumija je njihova božica, koja ih štiti.

Sad će štititi i vas.

Ako joj dopustiš.

Žena si mu?

Kako se zoveš? -Pola. -Idi kući.

Ili će te oni odvesti.

Rufo nikad neće izdati svoga kralja.

Ne koristi ti da toliko pati.

Jesi li ikada bila gladna,

Pola?

Ja jesam.

I u jednom trenutku srce pukne od straha.

Mržnja, dostojanstvo,

ljubav ni bijes više ne postoje i tada bi čovjek učinio sve da preživi.

Ja samo čekam taj trenutak.

Pusti me ostanem uz njega.

Samo te to molim.

Gabi je okupiran.

Imaju stražare, ne može se ući s oružjem.

A moj otac?