Romulus

ROMUL

Oni te traže?

To su vojnici Albe.

Izađemo li iz šume, uhvatit će me.

Jesi čuo?

Što?

Ne znam. Nekakav glas.

To šuma radi. Uvuče se u tebe pa čuješ ono čega nema.

Vatra ga je spalila izvana i izjela iznutra.

Rana se gnoji. -Ostavi nas nasamo.

Ne boj se, to sam samo ja.

Sad smo na sigurnom.

Slušaš li me, oče?

Znam da me slušaš.

Molim te,

u ime bogova koji su nam, čini se, sad neprijatelji,

ne daj da tvoja loza izumre.

Ne ostavljaj me samu.

Tvoja me snaga drži na životu.

Razgovaraj s onima koji nas brane.

Tvoje riječi su moje.

To je samo Amulijeva riječ! Njegova riječ protiv svega što sam vidio!

Što si vidio? -Nisi ništa vidio. -Tišina! Neka kralj govori.

Amulije kaže da je Jem bio ambiciozan. Htio je sam vladati

i zato je ubio svoga brata Enita.

I Tridesetorica su mu povjerovali iz straha.

I sam smatra sumnju u svoju riječ bogohuljenjem.

Ali kažem vam da su bogovi moćniji od kraljeva

i da kralj krivokletnik vrijedi manje od zadnjeg roba.

Kažeš da je Amulije krivokletnik, ali polja su nam gorjela,

a sada rađaju pir. Amulije je donio kišu.

Amulije je donio kišu? -Mislim da jest.

Trebali bismo zahvaliti Numitoru

na prihvaćanju odgovora bogova i napuštanju kraljevstva bez otpora.

Ženama je zabranjeno vijeće. -Nisam vam došla govoriti kao žena.

Prenosim očevu poruku.

Uvijek si dobro došla u ovo vijeće. Što kaže kralj?

Kralj kaže da je prihvatio izgon koji su mu bogovi nametnuli.

Zato je opet kišilo. Blagoslov za njegove unuke,

jer su trebali naslijediti prijestolje.

Amulije je prijevarom iskoristio taj znak.

Pogazio je ljudske i božje zakone i proglasio se kraljem.

Možete vjerovati njegovim lažima

ili povratiti red koji je poremetio.

Odaberete li stranu Numitora

i njegova unuka Jema,

mog jedinog preživjelog sina,

bogovi će vas nagraditi.

No odaberete li Amulija...

Činit ćete njegova zlodjela.

Majka sam zakonitog kralja Albe.

Ako nemam vaše povjerenje, ubijte me.

Rufo...

Nedostaje li ti hrabrosti?

A ti, Hircije...

Ako vjeruješ Amuliju, znaš što ti je činiti. Uzmi

i ubij.

No znaj da će bogovi htjeti piti tvoju krv na dan osvete.

To kaže moj otac.

Znaš li gdje smo?

Ovuda trebamo.

Gabi je gdje sunce zađe.

Umoran si. Ja idem dalje.

Jeme!

Enito! -Pomozi mi.

Enito!

Enito!

Jeme... Što ti je? -Umire. Moram zaustaviti krvarenje, shvaćaš?

Enito!

Enito, nemoj umrijeti! Nemoj opet umrijeti!

Nemoj opet umrijeti! Nemoj umrijeti, Enito. -Jem...

Jeme...

Nema nikoga.

Sada ne, ali bio je.

Tko? Tko? -Nije šuma kriva, Viro!

To je stvarno bio on, moj brat.

I krv mu je tekla sa strane kao izvor... -Dosta, Jeme, dosta. Dosta!

Nema nikoga, vidiš?

Samo ti i ja.

Vidio sam ga.

Trebao sam ga spasiti, a nisam mogao.

Ovo tlo je sveto. Odlazi.

Prinose žrtve bogovima u svakoj kući.

Traže da se Ilija vrati. -Tvoja kći sada pripada Marsu. Otići će u tamu

i ne možeš je spriječiti.

Mogu li je vidjeti? -Preživi li, vidjet ćeš je.

I tada će biti božja snaga među ljudima. Bit će teror i bijes.

Bit će slava Albe i smrt njezinih neprijatelja.

Bog ju je doveo ovamo?

Spasio ju je da osveti Enita?

Ako je tako, bilo bi bolje da je umrla.

Ne govori više to.

Prvi je dan.

Izdržiš li bol, Mars će zaposjesti tvoje srce.

Bježi! Smjesta!

Ovdje! Brzo!

Krv će ti se zagrijati u rukama tvoga novog gospodara.

Otvori oči, Ilija, i pogledaj!

Ova vatra nije Vestina, nego Marsova!

Pomozite nam! Ne ostavljajte nas ovdje!

Tko ste vi?

Trgovci. Napali su nas šumski duhovi, ubili naše drugove

i uzeli nam robu.

Moraš mi vjerovati, nemamo hrane ni oružja.

Moramo u Gabi, odatle smo.

Povedi nas.

I njega?

Brat mi je.

I vi ste trgovci? -Imamo ovce.

Vraćamo se iz zemlje Grka,